O Dinamovom postraju i igri Kovačevićeve momčadi, za Sportske novosti komentar je dao bivši trener Dinama i osijeka, danas 82-godišnji Ilija Lončarević.

'Prije utakmice sam jednom prijatelju pričao kako su obje momčadi nekako na putu krize. Više sam tu ovog trenutka, što se subotnje utakmice tiče, mislio na Osijek misleći da kod Dinama još to nije otišlo tako duboko. Ali na sreću Osijeka i na nesreću Dinama, prevario sam se. Dinamo je velik poticaj za sve, tako i za njih, ali na tome kako su odigrali treba im čestitati. Trener Federico Bessone je uspio svoje mlade igrače dići nakon poraza od Rijeke i Segeste, i oni su izgledali izvrsno. Mislio sam da će teško nadoknaditi trojicu igrača koji su im otišli na kraju prijelaznog roka, možda se to u budućnosti i pokaže tako, ali protiv Dinama se nije vidjelo. Čim su uspjeli tako reagirati nakon tih poraza, onda je jasno da u sebi imaju nešto što se zove karakter. Plus talent i velika želja i volja da se pobjeđuje. To je velika stvar za Osijek', rekao je Damiru Dobriniću Ilija Lončarević.

Bessone je očito uspio doprijeti do svojih igrača, a njegov kolega, što je i sam Mario Kovačević priznao, nije.

'Do igrača se može doprijeti na razne načine, a najčešće s jasnim stavovima i jasnim zahtjevima što se igre tiče. Kad riješiš pitanje načina igre i te postavke, igračima su ti zahtjevi jasni i nema nedoumica. Tako trener dobiva velike stvari od svoje momčadi, dobiva to da se njegovi igrači predstave u najboljem svjetlu. Dinamo to nije uspio napraviti i zato ima problem s kojim se nitko ne želi pozabaviti. U Maksimiru vlada jedno prilično pogrešno razmišljanje o nogometu i krajnji njegov rezultat je statična igra, čak i veznih igrača. Kao što možete vidjeti, Dinamo je jedna od najnepokretljivijih momčadi lige'.

Ako momčad ne igra kako treba, zna se tko je za to kriv.

'Uvijek će trener biti krivac, nema tu puno priče. Kad se pobjeđuje i igra dobro, najviše se hvale igrači, a kad ide loše, onda je trener na udaru. No tko je kriv za takvu Dinamovu igru, u to neću ulaziti. Nije moje da to tumačim i komentiram. To me ne zanima'.

Ispadanje od Vikinga, remi u Puli, loše izdanje protiv Gorice, poraz u Osijeku. Sasvim dovoljno da pričamo o Dinamovoj krizi?

'Ovo je sada drugi put u ovoj eri da se to događa. Prvi put je čupanje bilo odlično, bilo je puno hvalospjeva i to opravdanih hvalospjeva na račun karaktera igrača. Ali naravno da postoji neka granica do koje dođeš ako one temeljne stvari nisu postavljene kako treba. Ovom Dinamu definitivno nešto fali'.

Je li po vama smjena trenera moguće rješenje?

'Smjena nikad nije nemoguća. I u velikim klubovima, kod ozbiljnih predsjednika klubova koji ne vole mijenjati trenere, to se nekad dogodi. Na to pitanje odgovor moraju pronaći u Dinamu. Ja ne volim smjene trenera, a ne volim ni pričati o tome'.

No Lončarević ponavlja:

'Dinamo je najneagilnija momčad naše lige. Igra sporo i slabo se pravi višak. Stojković i Zajc u ovoj sezoni očito nisu više ti koji kreću zabijati golove i napadaju prostor. To je očigledno. Zašto to nije tako? To je moje pitanje'.

Posebno ga smeta jedna stvar.

'Od početka ove godine Dinamova je momčad praktički standardizirana na 11 igrača, a ja ne vidim neke razlike između, recimo, lijevih i desnih krila. Pa nije Dinamo Real Madrid pa da ima Viniciusa, Mbappea i Bellinghama koji su neprikosnoveni ili Barcelona koja ima Yamala i Raphinhu, a oni drugi su slabiji od njih. Kod Dinama ovi drugi nisu slabiji od onih koji igraju pa zašto su onda bačeni u zapećak? Mislim da je tako nestala lojalna konkurencija, a kad nje nema, onda slabi svlačionica. Jako me smeta što se stalno forsira istih 11'.

Lončarević je zaključio:

'Nije za mene ovaj poraz Dinama u Osijeku za njega dramatičan, ali nije baš ni bezazleno da bismo rekli 'ma nije to ništa'. Reakcije mora biti. Dići će se Dinamo, u to ne sumnjam, uostalom i kad padaš moraš negdje aterirati i onda na tom mjestu ponovno ustati i krenuti dalje. To je tako u sportu, to je neizbježno, ali o nekim stvarima u Maksimiru apsolutno moraju razmisliti'.