Nakon dvomjesečne stanke, uzrokovane pandemijom koronavirusa, Njemačka je proteklog vikenda imala čast kao prva od najjačih svjetskih liga, uživati u nogometu.

No, one prave uživancije nije bilo, jer jasno je da nogomet bez navijača ne donosi takvu strast.

'Slažem se, nogomet bez navijača jednostavno ne ide. I nema se tu što više za dodati. Međutim, mislim da se u ovom trenutku tu ne može napraviti ništa više od ovog, jer koliko god je nogomet tužan kad se igra pred praznim tribinama, najvažnije je da se stvari ipak počinju vraćati u normalu. I znate, sada kada je krenulo u Njemačkoj, lakše će krenuti i u drugim zemljama. A i novac kojeg će sada klubovi donekle vratiti od TV prava, bit će spas za mnoge klubove', javio se za tportal u ponedjeljak ujutro iz Hamburga, u kratkoj pauzi od igranja s kćerkicom, bivši hrvatski reprezentativac, 40-godišnji Ivan Klasnić, koji je u hrvatskom dresu odigrao 41 utakmicu te zabio 12 golova.

Naravno, i on je tijekom vikenda pratio zbivanja na terenima, pa je prenio još neke dojmove.

'Kako je sve prošlo i kakve su mjere poduzete, mogu reći da je sve to OK. Doduše, jedino mi nije jasno, a to je preporuka njemačke Vlade, da se igračima zabrani proslava golova. Jer u utakmici imaju jako puno duela, gdje postoji i fizički kontakt, gdje također pušu u vrat jedni i drugima, a onda si ne smiju čestitati kada postignu gol? Gotovo sam siguran da je isti rizik u tom duelu, kao i kada si čestitaju. Ali, dobro... Ponavljam, najvažnije je da su se igrači vratili. I nadamo se da će se u nekoj skorijoj budućnosti vratiti i gledatelji'.

Klasnić je od 2007. imao problema s bubrezima i prošao je tri transplantacije. Osim toga, nedavno je dobio virusnu bolest zbog koje je ostao bez kose, pa je najbolje iz prve ruke doznati kako je zdravlje.

'Hvala Bogu, sve je OK. Evo, čak mi je i kosa počela rasti, nije još za vezati u rep, ali tu je (ha, ha). Što se bubrega tiče, na redovitoj sam terapiji, i sve funkcionira dobro'.

Znači, možete se baviti i sportom? Barem, rekreativno.

'Mogu, tako da i treniram. Ništa ekstremno, već održavam kondiciju.

Možda bi vam bilo lakše da ste negdje uz teren, da prenosite svoje znanje mlađima?

'Nisam ja za trenera. Jer nemam toliko strpljenja. Kada bi kod mene netko promašio penal, odmah bi ga poslao na klupu (ha, ha). Krenuo sam s poslom agenta, imam kontakte preko bivših suigrača, pratim mlađe igrače. No, kao i u svemu, tako je i u ovom poslu svaki početak težak', završio je Ivan Klasnić.