Status u Fenerbahčeu nije do kraja jasan, situacija u turskom velikanu ovisi i o internim procesima u klubu, a Dinamo je, kako sam priznaje, uvijek opcija koja za njega ostaje otvorena.

Livaković je za Germanijak govorio o povratku u Maksimir, klupskoj neizvjesnosti, reprezentaciji i svemu što ga čeka uoči najvećeg natjecanja. Na pitanje o mogućem povratku u Dinamo, Livaković nije želio nuditi velike najave, ali je vrlo jasno dao do znanja kakav odnos ima prema Maksimiru.

'To ovisi o puno faktora na koje ja i nemam neki utjecaj. Čeka se rasplet u Fenerbahçeu, izbori su tamo, ne znaju se niti uvjeti. Mislim da je još rano pričati o tim stvarima, ali Dinamo će uvijek biti opcija za mene. Dok god sam u nogometu - Maksimir je opcija. Vidjet ćemo.'

Za hrvatskog reprezentativca sada je ipak najvažniji nacionalni dres. Svjetsko prvenstvo je pred vratima, a Livaković ne želi da ga priče o klupskoj budućnosti odvlače od onoga što ga čeka s Hrvatskom.

'Svjetsko prvenstvo i reprezentacija su mi prioritet u ovom trenutku. Stvarno me ne brine ta klupska priča. Fokusiran sam na ovo i odlično se osjećam.'

Povratak u Maksimir nije doživio kao rizik

Livaković se osvrnuo i na odluku koja je mnogima u tom trenutku djelovala hrabro. Ozljeda, status u Fenerbahčeu, velika očekivanja i povratak u Dinamo - sve su to bile okolnosti koje su nosile pritisak. No on ne smatra da je pogriješio. Naprotiv, tvrdi da je to bio jedini logičan potez.

+Ne da nisam pogriješio, već je to bila jedina logična i normalna odluka. Vratio sam se u okolinu koju poznajem i u kojoj najbolje funkcioniram. U kojoj mogu dati cijelog sebe. Na kraju smo uzeli duplu krunu, a po to sam se i vratio. Bez toga ne bi imalo smisla.+

Prvi mandat u Dinamu podigao je ljestvicu vrlo visoko. Kod vratara koji je godinama bio jedan od simbola maksimirskog kluba više se ne pamti samo velika obrana, nego se secira i najmanji znak nesigurnosti. Ipak, Livaković kaže da straha nije bilo.

+Ma ne. Čega bih se bojao? Vraćao sam se kući. Znao sam puno ljudi koje sam ostavio tamo i koji su me dočekali. Došli su i neki novi, u svlačionicu i u klub. No, od prvog razgovora s Bobanom i Kovačevićem - osjećao sam se kao i prije.+