Nikada nije osvojio naslov prvaka Hrvatske.

Paradoksalno, čovjek koji je posljednjih pet godina bio simbol Hajduka, njegov najbolji igrač, vođa svlačionice i lice cijelog projekta nije uspio ostvariti san zbog kojeg se prije četiri godine vratio na Poljud. A taj san nikada nije skrivao.

Želio je vratiti naslov prvaka u Split. Sve ostalo bilo je sporedno.

Osvojio je dva Hrvatska kupa, bio najbolji igrač SuperSport HNL-a, najbolji strijelac prvenstva, godinama predvodio gotovo sve napadačke statistike i vratio Hajduk u borbu za trofeje. Poljud je ponovno bio pun, interes za klub rastao je iz godine u godinu, a Livaja je postao igrač oko kojeg se gradila cijela momčad. Ali naslov nije stigao.

I upravo zbog toga njegova priča pomalo podsjeća na jednog od najvećih nogometaša koje je Hajduk ikada imao – Blaža "Baku" Sliškovića.

Za mnoge najbolji igrač koji je ikada nosio bijeli dres, Slišković je osamdesetih godina oduševljavao Europu svojim potezima, driblinzima i pregledom igre. Bio je nogometaš zbog kojeg su ljudi dolazili na stadion i zbog kojeg je Hajduk bio mnogo više od običnog nogometnog kluba. Ali ni Baka nije osvojio prvenstvo.

Njegova generacija ostala je zapamćena po vrhunskom nogometu, velikim europskim večerima i igračima koji su obilježili jednu epohu, no naslov prvaka izmaknuo joj je za korak.

Slišković je zbog toga ostao legenda. Nitko ga danas ne pamti po tome što nije osvojio prvenstvo.

Pamti ga se po svemu što je dao Hajduku. Možda će jednog dana isto vrijediti i za Livaju. Jer njegov doprinos teško je svesti samo na tablicu.

Kada se vratio u Split 2021. godine, Hajduk nije dobio samo pojačanje. Dobio je lidera, čovjeka koji je promijenio mentalitet momčadi i ponovno probudio vjeru navijača. Poljud je ponovno postao jedan od najposjećenijih stadiona u regiji, članstvo je rušilo rekorde, a HNL dobio igrača oko kojeg se stvarala emocija kakvu domaći nogomet dugo nije imao.

Naravno, uvijek će ostati pitanje je li sve to dovoljno bez naslova prvaka. Za mnoge neće biti.

U sportu se najveće priče često mjere upravo trofejima. Ali nogomet zna biti nepravedan. Ponekad najveći igrači ostanu bez najveće nagrade.

George Best nikada nije igrao na Svjetskom prvenstvu. Roberto Baggio nije postao svjetski prvak na način na koji je zaslužio. Paolo Maldini nikada nije podigao trofej Svjetskog prvenstva. Baka Slišković nije osvojio prvenstvo s Hajdukom.

Možda će se tom popisu, barem kada je riječ o Hajduku, pridružiti i Marko Livaja. Ako je ovo doista kraj njegove poljudske priče, ostat će upamćen kao čovjek koji je vratio vjeru, podigao Hajduk i obilježio jednu eru, ali nije dočekao trenutak kojem se najviše nadao.

Možda je upravo u tome najveća ironija njegove karijere. Sve je ostvario. Osim onoga zbog čega se vratio kući.