Ma kakav Messi ili Ronaldo, cijeli svijet, odnosno obožavatelji nogometa, znaju za Panenku. No sada se isti taj Antonin Panenka, danas 76-godišnjak, naklonio Luki Modriću
Češka i Hrvatska ovog će četvrtka od 20.45 sati ukrstiti koplja i tražiti put prema plasmanu na SP 2026, a on će se održati u Meksiku, Kanadi i SAD-u.
Naravno, po dolasku u prijestolnicu Češke, osim kušanja mnogobrojnih vrsti piva, veliko je zadovoljstvo izmijeniti nekoliko riječi s nogometašem kojeg poznaje cijeli svijet. Riječ je o Antoninu Panenki, legendarnom češkom nogometašu koji je 1976. godine u finalu Eura laganim potkopavanjem lopte prebacio njemačkog vratara Seppa Maiera i donio tadašnjoj Čehoslovačkoj naslov europskog prvaka.
Doduše, da bismo došli do legende svjetskog, ne samo češkog nogometa, u tome nam je itekako pomogao Milan Đekić, bivši nogometaš, član zlatne generacije NK Zagreb s kraja 70-ih, a koji je godinama i stanovnik Praga.
'Jako se veselim ovoj utakmici, na koju će i osobno doći, jer sam predsjednik udruge koja se brine o bivšim nogometašima. Naši brojni članovi dobili su čast prisustvovati toj utakmici, tako da imam dvostruko zadovoljstvo doći na ogled protiv Hrvatske', rekao je Panenka za tportal.
Ova je utakmica, osim za Hrvatsku, kojoj bi pobjeda osigurala nastup na SP-u, itekako važna za Češku. Što možemo očekivati od domaćina jer će igrati pred 18.000 svojih navijača na Slavijinom stadionu?
A što reći o očekivanjima? Znamo tko nam dolazi u goste. Hrvati su sjajni, najviša klasa, igraju nogomet na razini najvećih svjetskih reprezentacija. Za razliku od nas. Mi tu kvalitetu danas nemamo, ali jedino čime bismo im se mogli oduprijeti jest strašna podrška gledatelja. Mislim da bismo mogli biti zadovoljni i remijem jer bi nam to otvorilo vrata dodatnih kvalifikacija.
Znači li to da ne vjerujete u kakvo iznenađenje ili eventualnu pobjedu?
Iskreno, mislim da više od remija ne možemo očekivati. Svjesni smo hrvatske kvalitete, a i okršaj u Osijeku pokazao je odnos snaga.
Koga biste izdvojili od hrvatskih igrača?
A koga? Luku Modrića. Ne znam što bih rekao o njemu – kakva je klasa. A imam i prekrasnu uspomenu na njega. Naime, dok je s Realom gostovao na Mallorci, a bile su to godine u kojima je tek počinjao igrati za Real, dobio sam dres s njegovim potpisom i posvetom. Čuvam taj dres kao suho zlato i dobio sam ga baš od njega. Naravno, Luka je tada bio zapravo na početku svoje velike karijere, ali ljepši poklon nisam mogao dobiti.
Nije se Panenka zaustavio samo na Modriću...
Kompletna vezna linija Hrvatske je izuzetna, počevši od Perišića. Ne znam hoće li igrati Kovačić, a moram spomenuti i Kramarića, također sjajnog nogometaša.
Imate puno iskustva s hrvatskim igračima, jer tijekom karijere igrali ste u Rapidu s Bručićem, Kranjčarom, a trener vam je bio Otto Barić.
Barić je bio fenomenalan trener, možda i najbolji kojeg sam imao u karijeri. Ali osim što je bio vrhunski trener, bio je velik čovjek.
No Barić je slovio i kao principijelan trener?
Istina. Doživio sam i ja to. Bili smo jednu večer u izlasku, malo se popilo, a ja sam prekasno stigao u sobu. I rekao mi je Herr Otto da se to tako ne smije raditi. Čak mi je istu večer donio kući pivo, ali mi je rekao – evo, popij, ali sutra budi najbolji na terenu. Naravno, popio sam to pivo, iz nekakvog inata, ali sam sutradan odlično odigrao i zabio tri gola.
A kakva je bila suradnja s hrvatskim igračima?
Bručić je bio sjajan, borben i posebno je bio kompatibilan s Kranklom. Bio je to tandem koji je palio i žario austrijskom ligom. No popili smo i puno piva zajedno, stanovali smo jedan blizu drugoga. Kranjčar je bio dar od Boga, strašno kreativan igrač.
Karijeru vam je obilježio penal protiv SR Njemačke u finalu Eura 1976. godine.
Znam da je to zapravo nogometna povijest. Gledao sam stotine puta tu snimku – kada sam je poželio vidjeti ili su mi je drugi pokazivali.
Pisalo je negdje da vas je Viktor, tadašnji golman reprezentacije i vaš cimer, pitao hoćete li pucati baš tako kako ste izveli taj penal. I da vam je zaprijetio da nećete spavati u sobi tu večer.
Ma znali su svi u reprezentaciji da ću tako pucati taj penal. Svi su se križali (ha, ha).
U Češkoj danas nema takvih igrača, posebno ne za ovaj ogled protiv Hrvatske večeras?
Nažalost, Schick je ozlijeđen. A nema ni Jindricha Staneka, vratara, koji je obično čvrsta karika. Nažalost, više nemamo nekih svjetskih klasa koje igraju u vrhunskim klubovima. Protiv Hrvatske nam može pomoći samo kolektivna igra, odnosno kompaktna momčad. Nekad i takvim jedinstvom slabije momčadi mogu pobijediti favorite na papiru.
Imate li kakvog igrača svjetske klase barem u najavi, kao što su npr. Gvardiol, Vušković...
Ima nekoliko dobrih mladih igrača, ali to je pitanje njihovog razvoja, ekspanzije...
Nego, vi ste igrali s nekima, odnosno protiv nekih od najvećih nogometaša svijeta...
Imao sam čast u tim nekakvim revijalnim utakmicama igrati s Maradonom, Cruijffom, Beckenbauerom... Zatim s Jašinom, Carlosom Albertom, Eusebijom. Ali zapravo je ono što me najviše impresioniralo kod njih skromnost, a očito je to bilo neko drugačije vrijeme.
Ono što nam upada u oči jest i podatak da ste igrali nogomet do 1993. godine, odnosno sve do punih 45 godina.
Jesam, da. Ali sam imao sreće jer nisam bio ozbiljnije ozlijeđen, odnosno zdravlje me služilo svih tih godina. Naravno, taj zadnji klub nije bio najviše razine, ali sam se trudio u svakoj utakmici, na svakom treningu.
Eto, uz Panenkin primjer, možda se možemo nadati i Modrićevu ostanku na travnatim terenima još koju sezonu...