Kanađani dolaze s dosta sličnom idejom, momčadi i zamisli u Soči, s kojom su se okitili zlatom prije četiri godine na ZOI-u u Vancouveru, što i nije previše čudno budući da imaju preko nekoliko istih igrača iz one momčadi, kao i trenera, Mike Babcocka iz Red Wingsa.

Očekivanja su naravno ogromna, a tako su Kanađani i pristupili ovom turniru. Momčad je pomno birana i uvježbavana, i to već ovog ljeta, ne samo proteklih tjedan dana. Što se aktualnosti, kojih nema previše, iz njihovih redova tiče, bitno je reći da je Mike Babcock oprezan trener, kompletan i jedan od najboljih u NHL-u u posljednjih nekoliko godina, dok su mu savjetnici također sama krema NHL-a. Stoga se, kao i u Vancouveru kada je Luongu pretpostavio Brodeura, i za ove ZOI odlučio za malo vratarsko iznenađenje na startu turnira.

Umjesto sjajnog i nominalnog prvog vratara Kanade, Luonga, protiv Norveške će započeti Carey Price, ponos i dika Montreal Canadiensa. Zašto? Vrlo jednostavno - Price je u puno boljoj formi od Luonga. Ima tri pobjede zaredom u zadnje tri utakmice u kojima je branio, 8-2-0 skor u zadnjih 10 NHL utakmica, u kojima je primao prosječno manje od dva gola te mu je prosjek obrana na skoro 93%. A k tome, i u posljednjem ogledu s Luongom slavio je Montreal s Priceom koji je u tom dvoboju imao bolje brojke. Luongo je stoga već najavljen za dvoboj s Austrijom, dok je rezerva također odlični vratar Coyotesa, Mike Smith, koji će svoju priliku čekati na tribini.

Što se ostatka momčadi tiče, linije su vrlo logične i ekstremno kvalitetne. Prva za centra ima naravno najboljeg igrača svijeta, Sidneyja Crosbyja. Jedno krilo mu je Kunitz, suigrač iz Pittsburgha koji je i pozvan u ovu reprezentaciju samo zbog kemije s Crosbyjem i jer je jedan od najboljih checkera NHL-a koji radi jako puno za momčad, otvara toliko potreban prostor Sidu, a stigne i zabiti. Toj Pittsburghovoj (najbolja momčad Istoka, jedan od najboljih napada NHL-a) liniji pridružen je vrhunski strijelac i napadač iz LA Kingsa, iskusni Jeff Carter, klasični hokejaški killer.

Što se obrane tiče, ona je također vrlo jaka. Prvi par Shean Weber i Duncan Keith su top 5 najboljih bekova svijeta, iznimno talentirani ofenzivac Pietrangelo i iskusni Jay Bouwmeester skupa igraju u St. Louisu, dok su Doughty i Vlasic također jako dobri two-way bekovi. Svi oni imaju iskustva s reprezentacijom, olimpijskih ili sa SP-a, dok Weber, Doughty i Keith imaju i zlato iz Vancouvera. Ostali bekovi su još "snajper" Subban i defenzivac Hamhuis, od kojih će jedan naknadno izvisiti za Norvešku. No kao i kod napadačkih linija, to neće utjecati na igru Kanade.

Norveška je s druge strane potpuni autsajder i u utakmici s Kanadom i u skupini B iako se radi o skupini igrača koja se jako dugo poznaje i igra skupa. No, nemaju kvalitetu za natjecanje na ovoj razini s igračima iz NHL-a što je već više puta dokazano, premda jesu u svakom slučaju jedna od 12 najboljih reprezentacija svijeta.

Na ovaj su turnir tako Norvežani doveli sve ono najbolje što imaju kao i prije četiri godine na Zapad Kanade. No, to nije puno. Imaju samo jednog NHL-igrača, Matsa Zuccarella, s kojim u istu rečenicu može stati još samo Patrick Thoresen, KHL-ovac iz SKA-a. NHL iskustvo ima još bek Ole-Kristian Tollefsen, dok su dobri europski igrači još i Morten Ask te Andres Bastiansen. Vrijedni spomena još su Olimb u napadu, Trygg i Holos u obrani te vratar Lars Haugen i to je otprilike to. U svakom slučaju, premalo za Kanadu.