Takva je trenutačno situacija u svjetu biciklizma - čudesnog Slovenca može zaustaviti samo čudo, elementarna nepogoda ili ako mu se raspadne bicikl. Pogačar trenutačno u najjačoj konkurenciji u povijesti biciklizma konkurencije praktički nema.

Uoči današnje zadnje, revijalne etape Tour de Francea, Pogačar ima skoro četiri i pol minute prednosti ispred Jonasa Vingegaarda, koji je prije skoro tjedan dana bio svjestan da ni ove godine na Touru za njega neće biti ništa više od drugog mjesta

Koliko god se Vingegaard i Remco Evenpoel, a onda svi ostali trudili da negdje nešto uzmu, Pogačar je postao toliko dominantan da na trenutke izgleda kao da im se ruga. Ove godine je na Touru sve imali kakvog-takvog smisla do 12. etape. Ben Healey bio je u vodstvu s 20-ak sekundi prednosti, ali se samo čekalo neizbježno.

Došla je prva prava planinska etapa, ona od Aucha do Hautacama i tu je priči bio kraj. Samo je bilo pitanje koliko će konkurencija zaostati, a zaostala je dvije minute i dvije minute i deset sekundi. Sljedećeg dana, na brdskom kronometru, ostavio je Vingegaarda još 36 sekundi i ostatak Toura protekao je u molitvama Danca i ostalih se dogodi nešto nepredvidivo. A to se nije dogodilo.

Od prošle godine, kad je osvojio Giro, Tour i Svjetsko prvenstvo, biciklizam je postao Pongračevo privatno igralište, a svi ostali su uglavnom promatrači.

‘On je nadčovjek. Ma nije samo stvar u tome kako napada nego kad napada. Sto kilometara do kraja utrke na Svjetskom prvenstvu i on krene u napad. To je patnja. Svi smo na rubu snaga, a on krene u napad. I onda se ljudi, koji gledaju prijenos, pitaju zašto ga nitko ne prati? Pa tko to može pratiti…’, rekao je nedavno Wout Poels, član Astane.

Pogačaru je ovo četvrti Tour de France. Uz to ima jednu pobjedu na Giro d’Italia, titulu svjetskog prvaka u cestovnom biciklizmu i devet naslova na ‘monument’ utrkama, jednodnevnim utrkama od po nekoliko stotina kilometara.

'Kanibal' je i dalje nedodirljiv

Nije to ni blizu uspjesima Eddyja Merckxa. Legendarni belgijski ‘Kanibal’ pet puta je osvojio Tour de France, pet puta Giro d’Italia, pet Svjetskih prvenstava, čak 19 ‘monumenta’ i ima ukupno 525 pobjeda u karijeri. Pogačar je i dalje vrlo daleko od toga, ali nevjerojatni Slovenac je sve svoje uspjehe ostvario do 26. godine. Smatra se da biciklisti u ‘prime’ ulaze tek u tridesetima i svi stručnjaci predviđaju da najbolje od Pogačara tek dolazi.

I zato je ‘Pogi’ već sad ušao u raspravu kao biciklistički G.O.A.T., a sve je više onih koji ga već smatraju najboljim svih vremena. Merckx je konkurenciju gazio vrlo agresivnim stilom, a upravo to je ono što radi i Pogačar; mnogi kažu i puno bolje od velikog Belgijca.

‘To vam je kao da imate bombu s tajmerom, ne znate kad će eksplodirati, ali znate da hoće. Svaki put znate da će se to dogoditi, ali nemate odgovora’, rekao je Evenpoel, jedan od Pogačarevih najvećih konkurenata.

Baš kao i Merckx, Pogačar je svestrani biciklist. Osim što gazi konkurenciju u brdima, jako je dobar i u sprintu, po teškom terenu… Bilo da je riječ o višetjednim utrkama ili onim jednodnevnim, Pogačaru je svejedno. Od 2021. svaku godinu završio je kao prvi biciklist svijeta, a u prosjeku godišnje uzme 14 titula. Da bi se to ostvarilo, biciklisti osim talenta i ratničkog duha, moraju imati i jako dobro tijelo, a ono je Pogačaru jedan od najvećih aduta.

‘Tadej ima nevjerojatnu sposobnost da se brzo oporavlja od strašno napornih treninga i utrka. To nisam nikad prije vidio. S nama je od 2019. i impresivno je koliko je u tom segmentu napredovao. On nema ozljeda’, rekao je Jeroen Stewart, UAE-ov šef analitike i čovjek zadužen za poboljšanje performansi.

‘Na početku ove godine procijenili smo da će pobijediti na 83 do 90 posto etapa u kojima će sudjelovati. Toliko je dobar’, dodao je UAE-ov menadžer Matxin Fernandez.

No, osim što je jedan od najboljih sportaša današnjice, Tadej Pogačar je najnormalniji lik. Takva je i njegova obitelj, koja ga je odgojila u biciklističku megazvijezdu. Mama Marjeta i tata Mirko na utrke ga prate obiteljskim kamperom za razliku od ostalih obitelji koji na utrke dolaze privatnim avionima.

Prije nego što se sin obogatio vozeći bicikl, Mirko je radio u tvornici namještaja, a Marjeta je bila profesorica francuskog u školi. Tadej u UAE-u ima ugovor od osam milijuna eura osnovne godišnje plaće pa roditelji ne moraju više raditi. Umjesto toga vode njegovu zakladu, koja pomaže potrebitima, a najviše bolesnoj djeci.

Iskopavali su krumpire da nauče što je težak rad

Njihova djeca, Tadej i dvije godine stariji Tilen, od malih nogu su učili da je život težak. Na obiteljskoj farmi u Klanecu obojica su kao klinci pomagali ocu i njegovom bratu.

‘Vodili smo ih da iskopavaju krumpire, da rade u vrtu jer smo željeli da osjete težinu fizičkog posla. Nismo ih tjerali, nismo ih gazili, ali smo željeli da osjete tjelesnu iscrpljenost. Tadej je obožavao kositi travu i prati auto. Imali su zaduženja kod kuće, a kad su se počeli baviti biciklizmom, glavno pravilo je da moraju savršeno očistiti bicikl prije svake utrke’, rekla je Marjeta.

Biciklizmom se Tadej počeo baviti, kako to obično biva, slučajno. Prvo su on i brat vozili unicikle po uzoru na jednog susjeda, a brzo su na red došli i bicikli.

‘Tadej je bio talentiran za sve sportove, Tilen je više bio intelektualan tip iako se i on bavio sportom. Tadej bi krenuo za njim i Tilen bi odustao čim bi Tadej postao bolji od njega. Krenuo je na nogomet, krenuo je i Tadej pa je Tilen odustao. Tako je bilo i s košarkom. Kad je Tilen krenuo na bicikl, krenuo je i Tadej i tako je krenuo’, rekla je mama Pogačar u razgovoru za Athletic.

Tilen je bio također jako dobar biciklist. Njih dvojica stalno su se natjecali međusobno, a Tadej je prije par godina otkrio tko je bio bolji.

‘Moj brat je bio strašno brz i uvijek me pobjeđivao. Utrkivali bismo se međusobno u selu do nekog prometnog znaka ili nečega. Svaki put je pobijedio, nisam imao šanse. I onda, kad je imao 16 ili 17 godina je jednostavno odustao. Braća smo, imamo iste gene, isti talent, ali nekad neke male stvari nekoga odvedu u jednom ili drugom smjeru. Tilen danas radi u špediretskoj firmi i obožava svoj posao. Ja obožavam svoj, ali sam odrastao znajući da je Tilen bolji od mene’, rekao je Pogačar.

Njegova majka rekla je da je u njihovom domu stalno bilo neko natjecanje. Ili šah ili karte ili neke druge igre. Tadej je, naravno, obožavao pobjeđivati, ali se ne bi ljutio kad je izgubio. Taj mentalitet ponio je sa sobom i u profesionalnu karijeru.

‘Nije bio loš gubitnik. Bio je sretan za onoga koji je pobijedio i nije se ljutio na sebe ako je znao da je dao sve od sebe. Jako dobro se nosio s pobjedama i porazima i to radi i danas’, rekla je Marjeta.

Jonas Vingegaard ga je pobijedio na Tour de Franceu dvaput zaredom; 2022. i 2023. godine. Osim zbog biciklističkog umijeća, Pogačar je dobio puno navijača i zbog načina na koji je podnio te poraze.

S 19 godina je bilo jasno o čemu je riječ

‘Ako već nisi pobijedio na Tour de Franceu, onda ne postoji bolji način od ovoga. Dao sam sve od sebe, ali je Jonas bio fantastičan. Ne žalim ni za čime’, rekao je 2022. Pogačar i stisnuo ruku Dancu.

Joxean Fernandez Martin danas je jedan od menadžera u UAE-u. Pogačara je prvi put vidio 2017. godine dok je radio kao skaut za konkurentski Soudal-Quickstep. Slovenac je imao 19 godina kad ga je Martin prvi put vidio uživo dok je vozio za momčad Radenska Ljubljana.

‘U zadnjih 300 metara ušao je iza dvojice puno starijih vozača, jedan je imao 32, a drugi 33 godine. Krenuo je u strašan napad, nije uspio, ali odmah se vidjelo da je bolji od njih. Nakon utrke sam razgovarao s njim, a za oko mi je zapeo jedan detalj. Imao je prastare tenisice i na njima najobičnije vezice. Pomisli sam ‘Koliko ovaj mali ima mjesta za napredak…’. Bio je opušten, nije imao tremu. To je čisti talent, vidjelo se već tad’, rekao je Martin.

S takvim ‘mindsetom’ Pogačar vlada biciklizmom i danas. Maksimalno je opušten i pristupačan, druži se s navijačima i ništa što mu se događa u karijeri ne doživljava previše dramatično.

‘Dok sam bio mlađi, bilo mi je teže. Čuješ sva ta mišljenja oko sebe, svi su najpametniji i sve znaju. Što god ti radio ili rekao, netko će se postaviti kao da zna bolje od tebe. Jednostavno na to više ne obraćam pažnju i život mi je puno bolji’, rekao je nedavno.

Ono što će ga čekati sljedećih godina je spomenuta GOAT rasprava. Četvrti Tour de France, koji će danas osvojiti, podignut će ga još bliže visinama Eddyja Merckxa. Argumenata za jednog i za drugog je jako puno. Danas 80-godišnji Merckx, koji je vladao u ‘70-ima, sam je krajem prošle godine iznio svoj stav.

‘Dosta je očito da je bolji od mene. Ja u to uopće ne sumnjam’, rekao je Merckx, pa se tjedan dana kasnije ispravio:

‘Naravno da ne vjerujem da je veći od mene. Osvojio je samo tri Toura i ima još jako, jako puno posla da me dostigne’.

Merckx nije imao tehnologiju koju ima Pogi, ali...

Belgijac je svoje nadrealne rezultate ostvarivao u vrijeme kad su tehnologija i znanost u biciklizmu bili tek u počecima da ne kažemo da ih uopće nije bilo. Biciklisti nisu imali GPS, nisu imali monitore otkucaja srca ili snage već su vozili isključivo na instinkt i talent; baš kao što je slučaj u Formuli 1.

S druge strane, Pogačar i njegovi savjetnici vode računa o svakom gramu hrane koji u sebe unosi, ima posebno složenu prehranu i način života i spavanja i pitanje je bi li Merckx bio još bolji da je to imao na raspolaganju.

Pa onda opet, s druge strane, Pogačar dominira u vrijeme najveće konkurencije u povijesti biciklizma i u eri u kojoj se ovim sportom profesionalno bavi puno više ljudi. Merckx je morao stalno pobjeđivati jer bi, preračunato u današnje iznose, za pobjede dobivao tek nekoliko desetaka eura dok je Pogačar financijski potpuno osiguran i nema pritisak pobjeđivanja u smislu čistog preživljavanja.

Što se fizičkih performansi tiče, stručnjaci i brojke tvrde da Pogačaru nitko pa ni Merckx nisu ni do koljena. Prošle godine je na Touru de Franceu na jednoj planinskoj etapi skinuo rekord Marca Pantanija iz 1998. godine za nestvarne četiri minute. Ne sekunde, minute.

Da vas sad ne zamaramo detaljima o generiranju snage u wattima po kilogramu težine, ali reći ćemo da su mjerenja pokazala da Pogačar u nogama ima skoro 20 posto više snage od Merckxa.

Ono što Merckxu ne ide na čast jest činjenica da je triput pao na doping testovima, ali u vrijeme kad su kazne bilo vrlo blaže. U GOAT raspravi vjerojatno vam je na pamet pao i Lance Armstrong, ali Amerikancu su baš zbog dopinga oduzeli svih sedam rekordnih titula na Tour de Franceu pa ni ne može ući u raspravu.

Tadej Pogačar je, kažu, trenutačno najtestiraniji sportaš na planetu i nijednom nije pao ni na kakvom doping testu. U svijetu biciklizma to je sasvim nevjerojatno, a isto vrijedi i za njegova najvećeg rivala Jonasa Vingegaarda.

Pogačar je jedino inhalirao ugljični monoksid koji pomaže sportašima, ali Međunarodna biciklistička federacija (UCI) to nije zabranila iako na tome radi. Oni koji sumnjaju u Slovenčevu ‘čistoću’ naglašavaju da u UAE Teamu rade ljudi koji su bili kažnjavani u karijeri zbog dopinga pa je malo vjerojatno da je Pogačar čist. No, baš svi testovi uvjerili su ih u suprotno.

Mnogi tvrde da bi Pogačar za GOAT titulu morao, ako ništa drugo, osvojiti barem isto (pet) Tour de Francea kao i Merckx. Nedostaje mu još deset ‘monumenta’ i još četiri Gira d’Italia. Nijednom nije osvojio španjolsku Vueltu, a Merckx jednom jest. No, isto tako, pred čudesnim Slovencem je još desetak godina karijere koja ne izgleda kao da će tako brzo stati.

Na užas svih njegovih konkurenata…