Motociklističke utrke vjerojatno su najopasnije utrke koje postoje. Dovoljna je mala neopreznost i slijedi pad s motora, nakon kojeg je sve moguće, pa i ono najgore. Vjerojatno baš zbog toga vrhunski motociklisti imaju karakteristike o kojima običan čovjek samo može sanjati, a to je isplivalo na svjetlo dana baš ove sezone, zahvaljujući ludom fanatizmu trojice vozača.

Prvi fanatik kojeg moramo spomenuti svakako je Cal Crutchlow. Vozač Monster Yamahe doživio je težak i bolan pad na treningu u Le Mansu, pri kojem mu je napukla potkoljenična kost uz jako krvarenje. No to ga nije zaustavilo, već sljedeći dan pojavio se na startu utrke i osvojio drugo mjesto, što mu je bio najbolji plasman u karijeri.

'Zadobio sam manju frakturu u gornjem dijelu potkoljenične kosti i boli me dok hodam, ali dok vozim pun sam adrenalina pa nije tako strašno. Bio sam zabrinut za prsa i trbuh jer sam iskašljavao mnogo krvi u subotu i nos mi je jako krvario. Sretan sam što su pokazali crvenu zastavu nakon mog pada, jer sam ležao na tlu, a kaciga je bila puna krvi i nisam znao što se događa, pa sam ostao ležati,' opisao je svoje muke Crutchlow u Le Mansu, koji je dokazao da je čovjek od čelika, sposoban prebroditi fizičku bol kakva bi normalnog čovjeka zakovala uz krevet.

Što tek reći za MotoGP prvaka Jorgea Lorenza? On je u Assenu doživio strašan pad na treningu pri brzini iznad 200km/h. Nezgodno je pao na rame, slomio ključnu kost i morao hitno na operaciju. Odvezli su ga iz Nizozemske u bolnicu u Barcelonu, tamo ga operirali, ugradili mu osam vijaka i jednu pločicu. Samo dva dana kasnije pojavio se na utrci i u takvom stanju osvojio peto mjesto.

'Ovo peto mjesto je bolje od bilo koje pobjede u mojoj karijeri. Činilo se nemogućim nakon što sam pao u četvrtak. Dobro sam se fizički osjećao na početku utrke, ali nakon sedmog kruga bilo mi je sve gore, nisam mogao normalno mijenjati smjer, kočiti niti ubrzavati i nisam mogao bolje od petog mjesta,' priznao je nakon herojskog nastupa dvostruki španjolski šampion.

Jorge je definitivno dokazao da je njegova ljubav i strast prema motociklizmu jača od brige za vlastitim životom, no postoji još jedan gori po tom pitanju. To je definitivno mladi 20-godišnji Marc Marquez. Taj cijele sezone doživljava teške padove, lomi dijelove tijela, ustaje i bori se za pobjede!

Prvi opasan pad dogodio mu se u Austinu. Honda ga je izbacila u zrak, uslijedilo je bolno prizemljenje. Uspio se izvući bez težih ozljeda i već sljedeći dan pobijediti i postati najmlađi MotoGP pobjednik u povijesti.

U Mugellu je jedva izvukao živu glavu. Pao je na treningu pri brzini većoj od 300km/h i samo ga je čudo spasilo da prilikom pada nije udario u neku od zaštitnih ograda. No, brzo je došao k sebi da bi sljedeći dan u utrci nastupio i ponovo pao.

A onda je došao Assen. Novi težak pad mladog Marqueza, pri kojem je slomio prst na ruci i prst na nozi. Nedovoljno da ga zaustavi. Dan kasnije nastupio je na utrci i maestralnom vožnjom osvojio drugom mjesto. Očito je premlad i fizički nespreman voziti motor tolike kubikaže (oko 1000cc), no fanatizam ga tjera naprijed i drži među najboljima. Nadajmo se da će prestati s padovima.

Ovogodišnji fanatizam najboljih MotoGP vozača je nešto posebno, no bilo ga je i prije. Valentino Rossi je nevjerojatno brzo ponovo zajašio Yamahu nakon loma noge u Mugellu 2010. godine, a Casey Stoner je znao na štakama dolaziti na utrke, zatim sjesti na motor i boriti se za pobjede. Australac se ipak na kraju pokazao najrazumniji. Umirovio se s 27 godina i dva naslova prvaka.

'Oni žele krš i lom i nije im jasno da su naši životi u pitanju. Postali smo lutke na koncu u tom svijetu i to više nije imalo veze s utrkivanjem,' izjavio je krajem prošle godine, bijesan na organizaciju koja vodi prvenstvo.

Nažalost, moramo spomenuti da takav fanatizam kakvog pokazuju vrhunski motociklisti može imati i kobne posljedice. Marco Simoncelli u sezoni 2011. padao je s motora gotovo svakog vikenda, sudarao se s drugim vozačima, letio zrakom. Nekoliko je puta upozoravan da vozi preopasno, da bi se krajem sezone u Maleziji dogodilo ono što se dogodilo.

Superjunaci ili potpuni luđaci? Vjerojatno i jedno i drugo. Samo se nadamo da će u budućnosti sreća biti na njihovoj strani, jer svojim su stavom prirasli srcu ljubiteljima automoto sportova i bilo bi šteta da izgubio jednog od njih...