No iranska priča na ovom Mundijalu nije samo sportska. Ona je jedna od najneobičnijih i najdramatičnijih priča cijelog turnira.

Zbog političke situacije, rata i napetih odnosa sa SAD-om, iranska reprezentacija ne živi i ne funkcionira kao ostale momčadi. Iran je bazu smjestio u Tijuani, u Meksiku, a na utakmice u SAD ulazi praktički samo na dan susreta. Nakon utakmice mora odmah napustiti američki teritorij i vratiti se preko granice.

Al Arabiya prenosi izjavu iranskog veleposlanika u Meksiku Abolfazla Pasandideha, koji je ograničenja opisao vrlo jasno:

‘Možemo ući ujutro i moramo otići isti dan.’

Al Jazeera također piše da iranska reprezentacija mora napustiti SAD nekoliko sati nakon svake utakmice, pozivajući se na iranske dužnosnike. To znači da momčad ne može normalno ostati u gradu utakmice, prespavati, odraditi oporavak i pripremati se kao većina drugih reprezentacija.

Izbornik bijesan, Taremi govori o ‘katastrofi’

Financial Times piše da je Iran nakon remija 2:2 protiv Novog Zelanda u Los Angelesu morao odmah napustiti SAD i vratiti se u bazu u Tijuani, iako se iz iranskog kampa očekivalo da će momčad ostati preko noći. Izbornik Amir Ghalenoei bio je vrlo nezadovoljan takvim režimom jer smatra da izravno utječe na oporavak i pripremu igrača.

Mehdi Taremi, jedna od najvećih zvijezda reprezentacije, situaciju je nazvao ‘katastrofom’ i zatražio da FIFA reagira.

AP je također pisao o iranskom nezadovoljstvu. Ghalenoei je nakon prve utakmice rekao da ne zna zašto se reprezentaciju odmah šalje iz SAD-a, a cijeli slučaj otvorio je pitanje ravnopravnosti uvjeta na turniru koji se igra u tri države.

Iran je ranije tražio i premještanje utakmica iz SAD-a, ali FIFA taj zahtjev nije prihvatila.

Rezultat koji zbog svega izgleda još veći

U normalnim okolnostima dva remija u prva dva kola bila bi dobar početak. U iranskom slučaju ona imaju puno veću težinu.

Iran ne igra samo protiv suparnika iz skupine. Igra protiv ritma putovanja, graničnih pravila, viznih ograničenja, oporavka koji ne izgleda kao oporavak i stalnog osjećaja da nema iste uvjete kao ostale reprezentacije.

Independent piše da je Iran zbog viznih i sigurnosnih problema bazu premjestio u Tijuanu, iako utakmice igra u SAD-u. To znači stalnu logistiku preko granice i dodatni napor koji druge reprezentacije nemaju u takvom obliku.

Unatoč svemu, Iran je i dalje u igri. Protiv Belgije je odigrao disciplinirano, organizirano i uz sjajnog Alirezu Beiranvanda došao do boda koji bi mogao biti ogroman. Guardian nakon te utakmice piše da Iran, unatoč svim problemima, sada može sanjati prvi plasman u nokaut-fazu u svojoj povijesti.

To je možda i najjači dio ove priče. Reprezentacija koja se zbog politike mora kretati kao da nije ravnopravan sudionik turnira sada je na korak do najvećeg rezultata u svojoj povijesti.

Ako Iran prođe dalje, to neće biti samo nogometni uspjeh. Bit će to plasman izboren u uvjetima kakve na Svjetskom prvenstvu nema nitko drugi.