razgovor za tportal

Iako ima 38 godina, Danijel Pranjić najveća je zvijezda lige u kojoj igra, a nama je priznao koju si grešku ne može oprostiti i zašto se nije vratio u Hrvatsku: To ti obilježi cijelu karijeru

  • Autor: Silvijo Škrlec
  • Zadnja izmjena 03.05.2020 09:01
  • Objavljeno 03.05.2020 u 09:01
tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Goran Stanzl

Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Danijel Pranjić u prosincu će napuniti 39 godina, ali još uvijek je aktivan nogometaš. Trenutno je član ciparskog drugoligaša Ayia Nape. Naravno, kao ni u ostatku svijeta, ni na Cipru ne igra se nogomet, ali Pranjić ima itekako razloga za sreću. Naime 8. travnja treći put postao je otac, a životna suputnica Christina rodila mu je sina Nou

Sredinom tjedna s nestrpljenjem se čekala odluka ciparske vlade o budućnosti ovosezonskog prvenstva, odnosno hoće li se ili neće nastaviti liga. No prije nego smo krenuli na nogometne teme morali smo provjeriti kakav je život Danijela Pranjića jer je 8. travnja postao otac treći put. Na svijet je stigao maleni Noa...

'Ma, super. Nije bilo nikakvih problema pri porodu. Noa jako dobro spava, dobro jede, dobro se razvija. Samo neka tako nastavi', ponosno je rekao Pranjić u razgovoru za tportal, a iz prvog braka ima još dvoje djece, kći Lanu i sina Leona. Oni s bivšom suprugom žive u Hrvatskoj.

Cipar vam pruža idealne uvjete za život, bez previše stresa.

Oni su takav narod, imaju idealnu klimu cijele godine. Evo, zadnjih dana ujutro izlazim u dvorište bez majice, a dočeka me toplih 30°C, već sam se i kupao nekoliko puta u moru, a bio je kraj travnja. Ovdje zaista imam sve ono što mi paše, a uz to još uvijek uživam u nogometu, ali i u svim ostalim popratnim stvarima.

>> U najboljoj hrvatskoj nogometnoj momčadi 21. stoljeća čak tri igrača koja nisu uzela svjetsko srebro

Nogomet je trenutačno na čekanju

Naravno, kao i u većini europskih država, nogomet je na čekanju. Tjednima traje prisilna stanka, ali uskoro bi se sve moglo promijeniti.

Da, čekamo konačnu odluku, ali koliko sam čuo, sve će se prekinuti. Iako nije službeno, navodno ni predsjednik ni vlada neće dopustiti nastavak sezone. Iako je Cipar zemlja s najmanjim brojem zaraženih, troje, četvoro, petoro dnevno, odlučili su da je nogomet kontaktna igra i da zbog toga ne bi bilo pametno nastaviti ligu, odnosno da se i na taj način spriječi mogućnost širenja zaraze. Moramo paziti na zdravlje svih, što je danas najvažniji zadatak.

Imate punih 38 godina, ali i volje, ambicije i još uvijek ste aktivni na terenu. Iako možda druga ciparska liga ne zvuči senzacionalno, napori su sasvim sigurno veliki.

Nogomet je moja prva ljubav i kad ga voliš koliko ga ja volim, teško se odlučiti za prekid. S time da bih ja i sada mogao igrati i prvu ciparsku ligu. Jer igrao sam u njoj još prošle godine, bio sam jedan od najboljih igrača. Ali iz drugih razloga odlučio sam se okušati u drugoj ligi. Naime upisao sam trenersku školu, a kada igrate prvu ligu, onda nemate vremena za učenje, nemate vremena ići na ispite. U drugoj ligi ipak mi je lakše, u klubu su mi otvorena vrata za te stvari - kada trebam otići u Hrvatsku, ne rade mi problem, izađu mi ususret. Samo iz tog razloga odlučio sam se preseliti u drugu ligu i ostati u formi, ali i igrati nogomet koji je, kako sam već rekao, moja najveća ljubav.

Često me pitaju koliko ću još igrati i slično. Iskreno, teško mi je reći da više neću igrati, jer osjećam se jako dobro, tijelo odlično podnosi napore i odlučio sam da ću igrati dokle god budem mogao.

  • +35
  • +32

Danijel Pranjić

Izvor: Pixsell / Autor: Sanjin Strukić

Ukoliko se prvenstvo prekine, nećete se previše buniti, jer s klubom ste u situaciji da izborite i prvu ligu. A onda bi to značilo i više obaveza.

Ha, ha... Meni osobno možda bi i bilo bolje da se prekine. Ali šalu na stranu, ako se prvenstvo nastavi, sigurno ću pomoći klubu da probamo ući u viši rang, odnosno prvu ligu. Klub ima ambicija, ima sjajnu akademiju s preko 300 mladih igrača, u prilici jesmo, ali moramo vidjeti kakva će biti odluka. Iskreno bih volio da uđemo u viši rang. Ako se prvenstvo definitivno prekine, onda nitko ne bi ispadao iz lige, nitko ne bi išao u viši rang, što bi bilo jedino fer. A ako nam pak dozvole igranje, a mi se izborimo za prvu ligu, vjerujem da će u klubu i dalje imati razumijevanja za moje obveze. Ostao bih bez obzira jer znamo da je onda ta prva godina u novom natjecanju posebno izazovna.

U opciji je bio povratak u Hrvatsku, ali...

Jeste li možda drugoligaški nogomet mogli igrati i u Hrvatskoj? Pa pomoći, recimo, Cibaliji?

Razmišljao jesam, ali moja je odluka bila da se više neću vraćati u hrvatski nogomet. Ali ne zato što ne volim hrvatski nogomet, već zato što ljudi kod nas svakako reagiraju, posebno kada se vrate stariji igrači. Onda govore da uzimamo mjesta mlađima, da uzimamo nekom novac. Tako da sam ipak odlučio ostati ovdje. Iako mi je bilo teško, lomio sam se. Pogotovo mi je bilo teško kada sam se rastao od supruge, bilo mi je teško zbog djece i lomio sam se. Ipak, na kraju sam odlučio ovdje igrati, a u Hrvatskoj polagati za trenersku licencu.

Jeste li najveća zvijezda druge ciparske lige? Jer ne vjerujem da u njoj baš ima igrača s nastupima na svjetskim i europskim prvenstvima te u završnici Lige prvaka.

Ha, ha... Neskromno moram reći da definitivno jesam najveća zvijezda druge ciparske lige. Iako moram reći i to da ciparska liga uopće nije loša. Čak suprotno. Dobra je. Ali igrača s takvim nastupima, koje ste spomenuli, možda je bilo tek jedan ili dva u povijesti. A takvih igrača sada nemaju ni u prvoj ligi.

Imaju li suci i suparnici onda kakav poseban respekt prema vama?

Ni govora. Kada krene utakmica, svi žele pobijediti. Ali sigurno da im je čast igrati protiv mene. Trudim se da im pokažem da sam bolji od njih, makar mi je sve teže i teže, jer mladi su sve spremniji. Igram više na neko iskustvo. Ali u svakom slučaju, to je lijepa priča. A sve to bi mi, barem se nadam, kada postanem trener jednog dana moglo itekako koristiti jer ću sigurno morati krenuti iz nižih liga. A onda znam kako stvari funkcioniraju.

Nastupi za Bayern kao vrhunac karijere

Tijekom karijere igrali ste u brojnim klubovima, ali nastupi u Bayernu ipak su vrhunac vaše klupske karijere.

Bilo što reći o Bayernu neće biti ništa novo, jer to je san svakog igrača koji počne igrati nogomet. Ali tek kada dođeš tamo, shvatiš koliko je to velika organizacija, koliko je velik klub. Teško je to opisati riječima. I tek kada odeš iz takvog kluba, shvatiš svu njegovu raskoš. Mislim da takvog kluba nema u Europi, pa ni na svijetu. Možda jesu Real Madrid i Barcelona veći po imenima, ali po organizaciji je Bayern - ispred. I mislim da će se nakon ove krize najbolje vidjeti koliko je ispred svih. Oni imaju 'živog novca' i siguran sam da im neće biti problem preživjeti ovu krizu. Svi ostali koji su pod kreditima imat će puno više problema.

Ivica Olić i Danijel Pranjić iz dana u kojima su igrali u Bayernu

Ivica Olić i Danijel Pranjić iz dana u kojima su igrali u Bayernu

Izvor: Pixsell / Autor: Goran Stanzl

U vaše tri sezone Bayern je dva puta igrao finale Lige prvaka.

Zbog toga mi je možda i najviše žao, iako nisam igrao nijedno finale, jer bilo bi lijepo da smo uzeli te naslove. U prvoj sezoni igrao sam praktički sve utakmice, od četvrtfinala protiv Manchester Uniteda, sve u skupini. I tu je najviše moja krivica zašto nisam igrao finale. Naime u prvoj polufinalnoj utakmici s Lyonom, u kojoj je Ivica Olić zabio tri gola, išao sam se svjesno čistiti od kartona kako bih propustio uzvratnu i mogao nastupiti u finalu, a onda je uzvratu s Francuzima sjajno igrao Hamit Altintop i zahvaljujući tome bio je Van Gaalov izbor i u finalu.

Kad ste već spomenuli Louisa van Gaala, on vam je otvorio vrata Bayerna?

Tako je. Prije Bayerna igrao sam u Heerenveenu, a on je vodio AZ Alkmaar. Bio sam tih godina jedan od najboljih igrača u nizozemskoj ligi i čim je Van Gaal potpisao za Bayern, već sljedeći dan dobio sam obavijest preko svojih menadžera da me želi u Bayernu i odmah sam potpisao.

U hrvatskoj reprezentaciji odigrali ste ukupno 58 utakmica, u periodu od 2004. do 2015. godine, uz puno suigrača, izbornika, velikih utakmica. Što biste izdvojili iz tog perioda?

Uf, teško i nezahvalno. Jer meni je svaka utakmica za reprezentaciju bila nešto posebno. Pa čak i prijateljska. Ali kada bih morao nešto izdvojiti, onda bi to bila ona pobjeda nad Engleskom u Londonu, u utakmici koja nama nije bila od važnosti. Cijela ta atmosfera, pa kada izbaciš Engleze na njihovom stadionu, bila je poseban doživljaj. I onda cijeli turnir na Euru u Austriji i Švicarskoj 2008., na kojem smo stvarno igrali lijep nogomet pod izbornikom Slavenom Bilićem. Pobijedili smo u sve tri utakmice u grupi, bili bolji i od Turske, ali nažalost ta jedna greška koštala nas je prolaska u sljedeći krug natjecanja. Gdje bismo opet išli na Nijemce, a koje smo već dobili u grupi i koji su nas se bojali. Nažalost, pitanje je što bi bilo i na to nećemo nikad dobiti odgovor. A sada ne možemo ništa promijeniti. Osim što ti ta sitnica, jedna greška, obilježi cijelu karijeru, odnosno ostavi sjećanje za cijeli život.

Znači, nije teško zaključiti da vam je to i najteži trenutak karijere.

Da, definitivno. Iako sam tada igrao najbolji nogomet u reprezentativnom dresu.

Imali ste i mali razlaz s reprezentacijom, da ne kažemo sukob s bivšim izbornikom Igorom Štimcem.

Povukao sam se iz reprezentacije jer me se nije zvalo, a bio sam tada, nakon igranja u Bayernu, i igrač Sportinga. Bilo mi je krivo zašto mi se nije objasnilo da nisam potreban. Nije bilo nikakvih sukoba, a moram reći kako sam s Igorom Štimcem u jako dobrim odnosima i danas se čujemo.

U Hrvatskoj se često lijevi bok označava kao 'najslabija točka', to jest da osim vas i Roberta Jarnija nismo imali pravo rješenje. Je li sada Borna Barišić 'taj'?

Mislim da se oduvijek premalo cijenilo ono što imamo, jer mi smo mala zemlja, s malim brojem igrača. Nemaš igrača na bacanje i trebaš cijeniti ono što imaš u tom trenutku. I dati podršku, jer svaki igrač nekad padne u krizu. I ne samo ja ili Borna ili Strinić. Ni Luka Modrić nije uvijek najbolje igrao za Hrvatsku. Imao je i on perioda kada je bio bolji, a nekad lošiji. Ali i Luku i Rakitića, ili druge zvijezde, gledalo se drugačije, pa i kada su odigrali možda mrvicu slabije. I tada se ne govori o njima. Za razliku od drugih igrača, koji su prozivani ako se odigra loše. Jer uvijek kada se odigra loše, zna se tko je krivac. Ali ja tvrdim - kada se igra loše, krivac je cijela ekipa i treba pomoći svim igračima. I gledati na taj način - kad se pobjeđuje, ekipa pobjeđuje. Kad se gubi - ekipa gubi. A što se tiče Barišića, on je fantastičan igrač, što potvrđuje igrama u Rangersu, i treba mu dati podršku.

Koliko može Hrvatska na Euru koji je odgođen do ljeta 2021.

Odgoda Eura za godinu dana - može li to naštetiti Hrvatskoj ili joj donijeti nekakav plus?

Vidjet ćemo kada dođe prvenstvo, vidjet ćemo koliko smo spremni, koliko nismo. Godine ne znače ništa. Luka Modrić i Ivan Rakitić dovoljno su iskusni, znaju kako se pripremiti za velika natjecanja. Koliko utakmica imaju u nogama, mislim da mogu to odigrati i bez treninga... Njima to neće biti problem ako odluče da će igrati, iako ja ne vidim razloga zašto ne bi igrali. Ako budemo gladni kao što smo bili u Rusiji, možemo napraviti vrhunske stvari. I nadam se da će to biti tako, da će izbornik Zlatko Dalić sve to dobro posložiti, da ćemo biti maksimalno spremni i koncentrirani, a onda Hrvatska može igrati protiv svakoga.

tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Jurica Galoic/PIXSELL

Prije dva ljeta pružili ste nadu nekim amaterskim ili bivšim igračima, kroz projekt 'Utakmica života', da pokušaju oživjeti svoje karijere. Jeste li od toga odustali ili čekate neka bolja vremena?

'Još uvijek je to aktualno, iako je u Hrvatskoj teško pokrenuti neki novi projekt. Izgurali smo prvu sezonu, našli smo dobre partnere, čak i pružili jednom igraču to da u mom ciparskom klubu počne karijeru. Riječ je o Stjepanu Šaliću iz NK Karlovac, velikom potencijalu koji u tom projektu nije ni bio među najboljih 11, ali je svojim radom stekao pozornost. Projekt je ostvario svoj cilj, našli smo neke igrače koji su zanimljivi, koji mogu napraviti nešto sa svojim karijerama. I još uvijek radimo na tome, jer trebalo je ići i ove sezone, ali nam je koronavirus pokvario planove. Nadam se da ćemo sve to realizirati sljedeće godine. Razgovaramo s televizijama, ali 'Utakmica života' trebala bi ići dalje', završio je Danijel Pranjić, nogometaš koji polako, ali i samouvjereno ulazi u trenerske vode. Kada pogledate popis trenera s kojima je surađivao tijekom karijere, zaista je imao od koga učiti. Velikan do velikana...

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!