Nije Dinamo ni Real ni Barca, da si ima pravo dopuštati neke spektakularne ambicije. U principu, rezultati uopće nisu loši. Izgubljen je Kup, što samo po sebi nije tragedija, ljude u klubu možda boli jer ih je izbacio Hajduk. U prvenstvu i Europi zacrtani cilj je dostignut i sezona će u almanasima dobiti pozitivnu ocjenu.

Ali posljednji dojam koji je ostavila izaziva gorčinu. Rezultat je danas svetinja jer se samo na njega može staviti konkretna cijena, ali narodu brojke često nisu dovoljne i modri su to osjetili na vlastitoj koži.

Naslov je slavilo oko 700 gledatelja, a glavna atrakcija bilo je vrijeđanje Sammira i oduševljenje kada bi Karlovac namagarčio domaćina. Sammir je, inače, jedan od boljih pojedinaca ovoga proljeća, ali dok on nosi ulogu broja deset, igrački napredak čini se nemogućim. Prema naprijed igra haklerski, a današnji nogomet to ne trpi, osim kod nekoliko najboljih individualaca svijeta.

Bilo bi zanimljivo u kontinuitetu gledati Badelja bliže golu, dok je Chago igrama u Istri zaslužio još jednu priliku u Dinamu. Jurčić općenito premalo radi na ubrzanju protoka lopte, a ima profil igrača koji se mogu snaći u takvoj situaciji. Ovaj njegov konačni proizvod ljude jednostavno ne zanima. I Capello je nakon osvojenog naslova s Realom prije tri godine morao otići jer njihovi navijači su na utakmicama zijevali.

Ali i kada klub dođe u krizu, od 'hodnika' se očekuje da spasi stvar. U upravi se roje inicijative i traži se izlaz. Ali ako jedan govori, a drugi nasmiješeno kimaju, onda taj efekt izostaje.

U klubu nisu željeli predočiti dnevni red sastanka, ali riječi bi među članovima IO-a trebalo biti o stadionu, neredima, selekciji i vođenju momčadi, te o marketingu. S Medveščakom bi nekoliko tramvajskih stanica dalje mogli možda pronaći neku inicijativu koju je lako prepisati.

O stadionu i sigurnosnim problemima će se sigurno glasno raspravljati, uzroci tih tegoba nisu u samom klubu i to će poslužiti kao zavjesa za evidentne probleme koji su u njihovoj domeni. Po pitanju selekcije sigurno je da će se s pravom pohvaliti sezona Lokomotive, ali hoće li zagrebati i po drugoj strani priče? Dinamov kadar ne selektiraju treneri, već braća Mamić, i paradoks je da oni još uvijek nikada ne moraju obrazlagati svoje odluke (na papiru) nadređenim instancama, točnije skupštini. Ako neće od njih dvojice, ta inicijativa može poteći samo od IO-a.

O vođenju momčadi će možda govoriti u četiri zida, ali teško će zaključci biti predočeni javnosti. Donedavno je Dinamo dozivao trenere bez teškoća, skakali su na prvi mig, ali situacija se promijenila i dok je tako, Jurčić će ostati. Mamić samo može brojati odbijenice, navodno ih je skupio već desetak.

U nogometu se ništa ne događa preko noći i ishitreni zaključci obično se pokažu kao pogrešni. Braća, s naglaskom na starijeg, su Dinamo digli na višu razinu. To uopće nije sporno. Ali ako to nikoga ne zanima, vrijeme je za pokret. Klub čiji naslov slavi troznamenkasti broj jednostavno mora promijeniti kolosijek. Pitanje je samo hoće li Izvršni odbor imati snage reći braći Mamić: 'Gospodo, u ovoj sezoni pronađite načina za povratak publike ili…'