Ne zato što je Istra uzela bod na Poljudu niti zato što je prvenstvo nakon dva kola izgubljeno – naravno da nije – nego zato što je u posljednjih nekoliko minuta utakmice na površinu izbilo gotovo sve što Hajduk trenutačno pokušava držati pod kontrolom.

Samo tri dana ranije sve je izgledalo puno jednostavnije. Hajduk je zabio pet Žalgirisu, Garcia je ponovno dobio potvrdu da njegov nogomet može izgledati vrlo dobro, igrači su dobili samopouzdanje, a oko kluba se barem privremeno mogao osjetiti mir. Da je protiv Istre završilo 2:1, danas bismo vrlo vjerojatno pričali o Hajduku koji se stabilizirao, Livaji koji je opet odlučio utakmicu i Garciji koji je nakon teškog početka pronašao dva rezultata zaredom.

Jedna akcija u 95. minuti promijenila je kompletan dojam. To je nogomet. Jedna pogreška stvarno može promijeniti cijelo kolo. Ali upravo tu Hajduk mora biti pošten prema sebi: problem nije što se pogreška dogodila, nego što se ista upozorenja ponavljaju.

Pet od sedam više nije slučajnost

Hajduk je u pet od sedam službenih utakmica ove sezone primio najmanje dva gola. Pet od sedam. To je već dovoljno velik uzorak da se prestane govoriti o nesreći, pojedinačnoj pogrešci ili lošoj večeri.

Garcia može sasvim opravdano govoriti o procesu, novim igračima, umoru, putovanjima i ritmu četvrtak – nedjelja, ali momčad koja u više od 70 posto svojih utakmica prima najmanje dva gola ima problem koji trener mora riješiti.

I pritom ne mislim samo na stopere ili vratara. Najlakše je nakon svakog primljenog gola pronaći jednog krivca i tu završiti raspravu. Garcijin Hajduk zasad je momčad koja puno lakše izgleda dobro kada napada nego kada mora kontrolirati ono što je stekla. Kada se utakmica otvori, kada linije više nisu blizu, kada presing zakasni pola sekunde ili kada se nakon izgubljene lopte treba brzo reorganizirati, Hajduk postaje ranjiv.

Tu Garcia dolazi do prve ozbiljne točke svoje hajdučke priče. Njegova ideja ima smisla. Hajduk želi igrati, želi napadati, želi visoko osvajati loptu i ne želi živjeti od jednog Livajina poteza. To je pozitivna promjena. Ali trener se na kraju ne mjeri po tome koliko je njegova ideja dobra kada funkcionira, nego koliko brzo nalazi rješenje kada protivnici počnu koristiti njezine slabosti.

Pet utakmica s najmanje dva primljena gola više nije podatak za fusnotu. To je trenutačno Garcijin najveći problem.

Garcia nema luksuz beskonačnog čekanja

Hajdukova specifičnost jest da ovdje rezultat ne mijenja samo tablicu nego i temperaturu cijelog kluba. U četvrtak možeš biti trener koji je momčad doveo do pet golova u Europi, a tri dana kasnije ponovno se otvaraju pitanja o obrani, rotacijama, širini kadra i tome koliko je momčad uopće usvojila ono što trener traži.

Garcia zato sada ne treba rušiti svoju ideju. Treba je učiniti ozbiljnijom.

Mora pronaći način da Hajduk ne bude samo dobar kada napada nego pouzdan kada pati. Mora pronaći obrambenu stabilnost bez povratka na nogomet straha. Mora pronaći balans zbog kojeg vodstvo 2:1 u završnici neće izgledati kao početak preživljavanja. I mora to napraviti što prije.

Poruka sa sjevera mijenja dimenziju cijele priče

No još je važnije što je ozbiljno upozorenje dobila i Uprava. Skandiranje 'Uprava odlazi' nije običan folklor nakon izgubljena dva boda. Torcida je poruku ponovila nekoliko puta, zatim je izravno prozvan predsjednik Ivan Bilić, a igrači su nakon utakmice dočekani zvižducima.

Tko Hajduk prati dovoljno dugo zna da takve poruke ne treba dramatizirati nakon prve večeri, ali ih još manje treba podcijeniti.

To još nije početak kraja Uprave, ali jest prvi ozbiljan znak da se odnos između tribine i vodstva počinje mijenjati. A jednom kada se nezadovoljstvo s rezultata i igre prebaci prema vrhu kluba, svaka sljedeća utakmica dobiva dodatnu težinu.

Ako Hajduk u sljedećih nekoliko utakmica počne pobjeđivati, ako prođe europsku prepreku i ako Garcia stabilizira obranu, vrlo lako će se sve vratiti nogometu. Poljud je jednako brz u vraćanju euforije koliko je brz u stvaranju krize.

Ali ako dođe novo europsko razočaranje, još jedan prvenstveni kiks ili još jedna utakmica u kojoj Hajduk primi dva ili tri gola, nedjeljno skandiranje više neće izgledati kao izolirana reakcija nakon šoka u 95. minuti.

Ahmetijev gol nije stvorio problem, samo ga je razotkrio

Zato je Ahmetijev pogodak toliko skup, iako je Istri donio samo jedan bod. Hajduku je uzeo dva boda, ali mu je u nekoliko sekundi oduzeo i mir koji je pobjedom nad Žalgirisom tek počeo graditi. Još gore, ponovno je otvorio pitanje je li ova momčad dovoljno čvrsta za ono što želi postići.

Jer može Hajduk zabiti pet u Litvi, može Livaja ući i riješiti utakmicu, može Pukštas zabijati iz prekida, ali ako protivniku u pet od sedam utakmica dopuštaš dva ili više golova, dugoročno ćeš stalno živjeti na rubu.

A Hajduk je, nažalost, na život na rubu već odavno navikao. Problem je što se, koliko god dugo tako funkcionirao, i dalje nije naučio nositi s njim. Svaka loša večer prebrzo postaje kriza, svaki kiks otvara deset starih pitanja, a svaki pozitivan rezultat stvara osjećaj da su svi problemi preko noći nestali. Upravo ta nestabilnost možda je i najveća konstanta Hajduka posljednjih godina.

Zato nakon Istre nema smisla donositi konačne presude, ali nema smisla ni skrivati se iza toga da je tek kolovoz i da je sezona duga. Hajduk je već dovoljno puta pokazao koliko se brzo jedna loša utakmica može pretvoriti u puno veći problem. Pobjeda će možda već za nekoliko dana ponovno smiriti Poljud, ali ono što se dogodilo protiv Istre ne smije nestati zajedno s prvim sljedećim dobrim rezultatom.

Ali više nitko na Poljudu ne može tvrditi da nije čuo upozorenje. Garcia ga je dobio kroz pet utakmica s najmanje dva primljena gola. Uprava ga je dobila sa sjevera.

Sljedeći potezi pokazat će tko ga je ozbiljnije shvatio.