Nakon pobjede protiv Hrvatske u prijateljskoj utakmici u Rijeci, Belgija vjeruje u dobar rezultat na Svjetskom prvenstvu. Grupa je takva da mogu ići po svih devet bodova, no ta Belgija nije ona ista od prije nekoliko godina. Uz nju tu su Egipat, Iran i Novi Zeland, te će borba za drugo mjesto biti itekako dramatična.

Belgija

Prije četiri godine Belgija je ispala u skupini Svjetskog prvenstva u kojoj su bili još Hrvatska, Maroko i Kanada. Promašaji Romelua Lukakua ih proganjaju i dalje te je zlatna generacija Belgije ostala na bronci iz 2018. Ako pitate njihove navijače, ali i mnoge ljubitelje nogometa, ispalo je to premalo.

Da se stvari pomalo mijenjaju u Belgiji, odnosno da gubi kvalitetu se vidjelo već u kvalifikacijama. Nisu upisali niti jedan poraz, ali bilo je to daleko od one dominantne Belgije koju smo znali gledati. Ova je u grupi dva puta remizirala sa Sjevernom Makedonijom te jednom s Kazahstanom. Zbog toga je Wales bio udaljen od njih za samo dva boda.

Klupu Belgije je u siječnju prošle godine preuzeo Rudi Garcia kojem je to bio prvi posao nakon dvogodišnje pauze koja je uslijedila po odlasku iz Napolija. Garciji je ovo i prvi put da je na poziciji izbornika, a Belgiju je uspio spasiti da ne ispadne iz svoje grupe u Ligi Nacija te je u konačnici izborio i ovaj plasman.

Iako smo ih protiv Hrvatske vidjeli u 3-4-3 formaciji, Belgija igra redovito 4-2-3-1 koji je izgrađen oko kreativca koji se slobodno kreće međuprostorom te driblera koji ostaje široko uz aut-liniju kako bi izolirao protivničke braniče.

Napadačka igra se tako u velikoj mjeri oslanja na viziju Kevina De Bruynea koji probija protivničke linije, ali i na Jeremyja Dokua koji je jedan od najboljih driblera na svijetu. Cilj igre je Dokua postaviti u situacije jedan-na-jedan na krilu, kako bi on koristeći brzinu i dribling stvorio višak i otvorio prostor za ubačaje ili povratne lopte. Vidjeli smo protiv Hrvatske da je ta ideja bila uspješna.

Nakon izgubljene lopte Belgija kratko i intenzivno pokušava vratiti posjed kroz protupresing. Ako to ne uspije, momčad se organizirano povlači u kompaktan srednji blok 4-4-2 i nastoji ponovno uspostaviti obrambenu ravnotežu.

Međutim, Belgija je ranjiva u tranziciji, a posebno u prostorima koji ostavljaju bočni braniči. Često znaju gubiti duele u sredini terena, kao i duele u skok igri, pa onda to povlačenje u blok kada protupresing ne uspjeva izgleda dosta klimavo. Belgija tu često ostaje brojčano inferiorna.

To je sustav izgrađen na kontroliranom posjedu, tehničkoj kvaliteti i taktičkoj organizaciji, ali koji pleše po granici dominacije i ranjivosti. Nedavne prijateljske utakmice protiv SAD-a, Meksika i Hrvatske su dale pozitivni impuls, a sjajno je po njih što im protivnici u skupini jako odgovaraju pa bi bio ozbiljan šok da upišu ijedan poraz. No, u kasnijoj fazi natjecanja protiv jačih protivnika spomenuto može biti problem, kao i izostanak veće kvalitete u zadnjoj liniji. Ona najteža zadaća protivniku je ustvari pronaći način kako zabiti gol Thibautu Courtoisu.

Očekivanih 11:

Egipat

Egipat dolazi na svoje četvrto Svjetsko prvenstvo u povijesti, no po prvi puta s nešto manjim vremenskim razmakom od onog zadnjeg. Igrali su ga 1934., nakon toga 1990., pa 2018., te su nakon propuštenog Katara sada opet na najvećoj nogometnoj sceni.

Egipat je jedna u nizu afričkih nacija koja je kvalifikacije u potpunosti izdominirala. Burkina Faso, Sijera Leone, Gvineja Bisau, Etiopija i Džibuti su im bili protivnici, a kroz skupini su prošli s osam pobjeda i dva remija pri čemu su zabili 20 golova, a primili samo dva. Zanimljivo, najbolji napad te skupine je imala Burkina Faso koja je zabila 23.

Hossam Hassan, najbolji strijelac u povijesti države, je izbornik Egipta od 2024. te mu za sada ide jako dobro. Egipat je došao do polufinala Afičkog kupa Nacija gdje ih je Senegal svladao tek s 1:0, pa je savez odlučio da on mora biti taj koji će voditi Egipat i na ovom prvenstvu. U prijateljskim utakmicama su svladali Saudijsku Arabiju i Rusiju, dok su remizirali sa Španjolskom, a igraju još s Brazilom.

Egipat uglavnom igra iz kompaktnog srednjeg do niskog obrambenog bloka, oslanjajući se na brze vertikalne tranzicije prema svojim krilnim napadačima čim osvoji loptu.

Velik dio njihove igre gravitira prema desnoj strani terena kako bi se iskoristile kvalitete Mohameda Salaha. Egipatski napadi često su strukturirani tako da mu omoguće što više dodira s loptom u opasnim zonama, bilo kroz brze kontre, promjene strane ili situacije jedan-na-jedan.

Kroz Afrički kup Nacija su igrali dosta u formaciji 3-4-3, no od utakmice protiv Nigerije za treće mjesto pa kroz ovaj ciklus prijateljskih su se prebacili na 4-2-3-1. Temeljni identitet ove momčadi izrazito je oprezan pa je tako očuvanje obrambene stabilnosti važnije od napadačkog naleta. Osim Salaha, Omar Marmoush je glavna prijetnja po protivnički gol, pogotovo u trku kojim zna osvajati i po 20-30 metara.

Egipat međutim ima tendeciju raditi greške u obrani. Ekipe protiv kojih su igrali u kvalifikacijama nisu pravi pokazatelj njihove snage, pa smo zato tijekom AFCON-a vidjeli da njihovi stoperi znaju ostati poprilično široko, kao i da bekovi znaju imati problema kada su ostavljeni u situacijama jedan na jedan s protivnikom.

Španjolska im nije dala gol, no pucala je 25 puta te na bilo koji drugi dan bi ta utakmica završila njihovom uvjerljivom pobjedom. Imaju velike šanse za upisati po prvi put u povijesti jednu pobjedu na Svjetskom prvenstvu, dok bi sve više od drugog mjesta bilo jako veliko iznenađenje.

Očekivanih 11:

Iran

Mjesecima je kružila priča hoće li ili neće Iran nastupati na ovom Svjetskom prvenstvu, no sada je jasno da su tu i da će biti izuzetno motivirani. Ovo je njihovo sedmo prvenstvo, četvrto u nizu, a dalje od grupne faze nikad nisu došli.

U kvalifikacijskoj skupini s Uzbekistanom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom, Kirgistanom i Sjevernom Korejom su završili na prvom mjestu sa sedam pobjeda, dva remija i tek jednim porazom. On je došao, poprilično iznenađujuće, od Katara.

Njihov izbornik je od 2023. Amir Ghalenoei koji je tu dužnost obnašao od 2006. do 2007. Radi se o čovjeku koji je u karijeri najviše puta osvojio titulu najboljeg trenera države, međutim nisu svi u Iranu pretjerano zadovoljni s time što radi s ovom ekipom. Ono što mu se najviše zamjera je vjera u neke starije igrače koji formom nisu dovoljno dobri da bi zaslužili startati u početnih 11.

Iran većinom igra 4-2-3-1, a bez lopte se najčešće organizira u srednji do niski blok. Napadačka igra u velikoj se mjeri temelji na ranim dijagonalnim dodavanjima i napadima uglavnom preko desne strane terena bilo da je tamo Alireza Jahanbaksh koji se bori s fizičkom spremom, Mohammad Mohebi ili netko treći. Većina prilika nastaje nakon ubačaja u kazneni prostor, osvajanja drugih lopti te kroz prekide, koji predstavljaju jedno od najvažnijih oružja iranske reprezentacije.

U osnovi je riječ o pragmatičnom sustavu s malo rizika i malim brojem taktičkih ekstrema. Iran rijetko ulazi u otvorene utakmice s velikim brojem prilika na obje strane. Ritam igre kontrolira koliko može iskusni duo veznjaka Saman Ghoddos i Saeid Ezatolahi.

Iran ne pokušava slomiti protivnika neprekidnim pritiskom ili dominacijom u posjedu, već čeka pravi trenutak, vjerujući da će protivnik prije ili kasnije pogriješiti. Međutim, problem kod Irana je što griješe oni sami. Zadnja linija zna biti nedisciplinirana po pitanju iskakanja na protivnika, vezni red teško zatvara kanale dodavanja, a pokazali su se i dosta slabima pri branjenju prekida, pogotovo reakcijama na odbijene lopte.

Kao i Egipat, a kasnije i Novi Zeland, tako i Iran teško može nešto tražiti protiv Belgije osim zatvaranja svih koridora i nade da ništa neće ući. Međutim, njihove utakmice s ostala dva protivnika će biti vjerojatno i jedne od izazovnijih za gledanje jer se u svim slučajevima radi o ekipama koje nisu navikle preuzimati tempo igre. Zbog toga se i oni mogu nadati borbi za drugo mjesto, no za razliku od Egipta, oni nemaju dva individualca visoke klase koji mogu raditi razliku.

Očekivanih 11:

Novi Zeland

Novi Zeland će na Svjetskom prvenstvu nastupiti tek treći put. Prvi nastup dogodio se 1982. godine, na prvom Mundijalu proširenom sa 16 na 24 reprezentacije, dok je drugi stigao 2010. godine i ostao je upamćen kao najveći uspjeh u povijesti novozelandskog nogometa. Novi Zeland je bio jedina neporažena momčad tog natjecanja nakon tri remija, 1:1 sa Slovačkom, 1:1 s Italijom te 0:0 s Paragvajem.

Za Novi Zeland je put do Svjetskog prvenstva bio lagan, pogotovo jer su njihove kvalifikacije po prvi puta direktno vodile na prvenstvo. U grupi su pobijedili Tahiti, Vanuatu i Samou, a onda su u doigravanju izbacili Fidži i Novu Kaledoniju. U tih pet utakmica zabili su 29 golova, a primili tek jedan.

Izbornik im je Englez Darren Bazeley, čovjek koji je od 2011. vezan uz njihov reprezentativni nogomet. Kroz sve te godine bio je izbornik gotovo svih mladih selekcija, kao i pomoćni trener seniorskoj ekipi. Izbornik je od 2023., a u Novi Zeland se zaljubio još 2005. kada je otišao tamo kao igrač nakon dugo godina u Watfordu, Wolvesima i Walsallu.

Unatoč ograničenim resursima i relativno najlošijem FIFA renkingu od svih prisutnih ekipa na prvenstvu, Bazeley čak želi da Novi Zeland preuzme inicijativu u posjedu.

Uglavnom igraju u sustavu 4-2-3-1 i nastoje graditi napade kroz dodavanja i organiziranu izgradnju igre, umjesto da se oslone na najjednostavnije rješenje, a to su duge lopte na Chrisa Wooda, napadača Nottingham Foresta. Problem je što se Novi Zeland ne može u napadu osloniti ni na koga drugoga osim njega.

Odigrali su par solidnih prijateljskih u 2025. kada su primjerice pobijedili Obalu Bjelokosti i remizirali s Norveškom, no utakmica protiv Haitija im je potpuno uništila moral pred ovo prvenstvo. Haiti je slavio s visokih 4:0 i pokazao koliko Novi Zeland ima problema s obranom, koliko su nemoćni ako ih se visoko pritisne i ako ne mogu precizno gađati dugim loptama svog napadača, te koliko su igrači pored Wooda nemirni u završnici.

Novi Zeland je mogao dobiti puno teže suparnike od Egipta i Irana u toj borbi za potencijalni prolaz, i ne treba zaboraviti da su prije ovog poraza od Haitija pobijedili Čile s 4:1. Međutim, momčad su koja može primiti gol od svakog suparnika, a u svim ogledima je kvaliteta upravo na strani njihovih suparnika iz grupe. Bilo koji bod će biti zlata vrijedan.

Očekivanih 11:

Utakmice

15.06. (21:00h) Belgija - Egipat

16.06. (03:00h) Iran - Novi Zeland

21.06. (21:00h) Belgija - Iran

22.06. (03:00h) Novi Zeland - Egipat

27.06. (05:00h) Egipat - Iran

27.06. (05:00h) Novi Zeland - Belgija