Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Manje od dva tjedna dijeli nas od Svjetskog prvenstva 2026. u Kanadi, Meksiku i SAD-u. 48 država se kvalificiralo na ovo prvenstvo što ga čini najvećim po broju reprezentacija do sada. Kroz dane koje slijede, na Tportalu ćemo vam predstaviti svih 48 država kroz njihove grupe.
Iako su uz SAD domaćini ovog prvenstva Kanada i Meksiko, Donald Trump je uvijek davao jasno do znanja da je ovo američko Svjetsko prvenstvo. Čitavu priču oko domaćinstva i spektakla koji SAD namjerava pružiti, domaćini žele i zaokružiti dobrim rezultatom. Međutim, u ovoj skupini ništa ne bi bilo iznenađujuće.
SAD
Na prvom Svjetskom prvenstvu u povijesti SAD je osvojio treće mjesto. Najveći je top uspjeh njihove reprezentacije te će ta bronca zauvijek ostati upisana u nogometnoj povijesti. Od 1954. do 1990. SAD nije otišao niti na jedno Svjetsko prvenstvo, no od tada su postali redoviti. Propustili su samo jedno, i to ono u Rusiji 2018. Na ovo se nisu morali kvalificirati iz očitih razloga.
Njihov je izbornik Mauricio Pochettino, bivši trener Tottenhama, Chelseaja te PSG-a. Argentinac je kormilo ekipe preuzeo 2024., a američki nogometni savez u njemu vidi čovjeka koji će im donijeti uspjeh pred domaćom publikom.
Međutim, nije sve prošlo bajno po Pochettina. Prvenstveno se tu misli na Gold Cup u kojem su u finalu izgubili od Meksika 2:1. Uslijedio je nakon toga poraz od Južne Koreje u prijateljskoj utakmici, ali stvari su se do kraja 2025. popravile. Japan, Australija, Paragvaj i Urugvaj su redom momčadi koje je svladao SAD, dok su remizirali s Ekvadorom.
Kada su se u 2026. susreli s europskim ekipama, nastali su problemi. Belgija ih je svladala rezultatom 5:2, dok ih je Portugal pobijedio 2:0. Prije nekoliko dana su odigrali utakmicu protiv Senegala u kojoj su slavili 3:2.
Sjedinjene Američke Države još uvijek nisu sigurne u svoj stil igre pod Pochettinom, no u posljednje vrijeme se čini da će igrati s trojicom stopera. Pokazali su Amerikanci da se mogu braniti s četvoricom ili petoricom igrača u zadnjoj liniji, ali u fazi napada ovaj sustav ističe kvalitete ofenzivnih bekova, Antoneeja Robinsona i Sergiña Desta.
Koriste kompaktan srednji blok s jasno definiranim okidačima za presing, pri čemu svjesno izbjegavaju sterilni posjed lopte i radije traže brza ubacivanja, povratne lopte iz završnice te kaos nakon prekida. Međutim, kada se suoče s elitnim momčadima koje vrše snažan i kontinuiran pritisak, taktička struktura počinje pucati po šavovima; bočni igrači ostaju izolirani na svojim stranama terena, a vezni red postupno gubi ritam i učinkovitost.
Koliko god se može pričati o napretku Folarina Baloguna na poziciji napadača, o prodorima Robinsona i Desta, o tome koliko je važan Tyler Adams u sredini terena, činjenica je da je SAD najbolji kada Christian Pulisic vodi glavnu riječ.
Zadatak Pochettina jest osigurati da Pulisic dobije dovoljno slobode i prostora kako bi svojim potezima mogao prelomiti utakmicu u korist SAD-a. U ovoj skupini, to bi moglo biti dovoljno za prolazak dalje.
Očekivanih 11:
Paragvaj
16 godina nakon što su ostvarili svoj najveći uspjeh u povijesti na Svjetskim prvenstvima, Paragvaj se vraća na najveću nogometnu pozornicu. Te 2010. je Paragvaj igrao četvrtfinale gdje ih je izbacila Španjolska s 1:0, a nakon toga su prolazile godine bez kvalifikacije na ovaj turnir.
U kvalifikacijama je Paragvaj završio na šestom mjestu s osam bodova više od Bolivije koja je išla u dodatne kvalifikacije. Isto su bodova osvojili kao i Kolumbija, Urugvaj i Brazil, no imali su najslabiju gol-razliku među tim ekipama. Primili su samo 10 golova te je samo Ekvador u skupini primio manje golova od njih.
Gustavo Alfaro je izbornik od 2024. 63-godišnji stručnjak vodio je Ekvador na posljednjem Svjetskom prvenstvu, nakon toga je bio kratko izbornik Kostarike, a onda je preuzeo Paragvaj nakon što nisu osvojili niti jedan bod u Copa Americi, nešto što im se dogodilo prvi put nakon 99 godina. Alfaro je potpuno promijenio atmosferu u ekipi, a poznate su i situacije gdje su mu se navijači u suzama zahvaljivali što Paragvaj opet vjeruje.
Paragvaj je jedna od najdefenzivnijih ekipa koja dolazi na ovo Svjetsko prvenstvo. Nije im nikakav problem potpuno se povući, a probiti ih je jako teško. U to su se uvjerili i Argentina i Brazil protiv kojih je Paragvaj upisao po jednu pobjedu i to u obje utakmice s nekih 25% posjeda.
Momčad se oslanja na snažne i dominantne stopere. Kapetan Gustavo Gómez već je godinama jedan od ključnih igrača Palmeirasa, dok je Omar Alderete u Sunderlandu imao jako dobru sezonu te se znao nositi s ozbiljnim premierligaškim napadačima.
Vezni red prepun je igrača koji agresivno ulaze u duele i neumorno pokrivaju teren, dok najveću dozu kreativnosti i nepredvidivosti donose krila. Miguel Almiron i Julio Enciso glavna su prijetnja u tranziciji iz niskog 4-4-2 bloka te se primarno od njih dvojice očekuje da donesu inspiraciju u napadačkoj fazi igre.
Njihove najveće kvalitete su dominacija u zračnim duelima, čvrsta obrana vlastitog kaznenog prostora i iznimno visok postotak dobivenih duela. Uz tranzicije, uigrane akcije iz prekida, korneri i slobodni udarci, predstavljaju njihov glavni način stvaranja prilika. Od 14 golova u kvalifikacijama koje su zabili, samo su četiri došla iz igre.
Što će se dogoditi s Paragvajom kada netko njima odluči prepustiti posjed, a mogla bi primjerice Australija, i kako će reagirati ako im netko ipak rano, pa makar na sreću, zabije gol, to su pitanja na koji nemaju još odgovor ni oni sami.
Očekivanih 11:
Australija
Nakon 1974. Australija je drugi put na Svjetsko prvenstvo došla tek 2006. Posljednjih pet plasmana ostvareno je nakon što je Australija 2006. godine napustila Nogometnu konfederaciju Oceanije te se priključila onoj Azije. Jedan od glavnih razloga za taj potez bila je želja da Australija izbjegne kvalifikacijski put koji je često završavao dodatnim doigravanjem protiv južnoameričkih reprezentacija.
Australija je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo započela izravno u drugom krugu azijskih kvalifikacija te je ondje ostvarila maksimalan učinak, pobijedivši u svih šest utakmica. U trećoj fazi su završili na drugom mjestu iza Japana, no protiv istog tog Japana su osvojili četiri boda, a u gostima su svladali i Saudijsku Arabiju koja im je prijetila. Bili su to ključni bodovi za izravni plasman na ovo prvenstvo.
Reprezentaciju je usred kvalifikacija preuzeo Tony Popovic, nakon što je pod Grahamom Arnoldom Australija gubila od Bahreina te remizirala s Indonezijom. Pod njegovim vodstvom je Australija upisala ranije spomenute rezultate te je sasvim jasno da je njegov dolazak na klupu ispao pun pogodak.
Ono što je Popovic uveo je potpuni pragmatizam. Popovic je prvo igrao 3-4-2-1, no kada je osigurao plasman na ovo prvenstvo, odlučio se za još opreznijih 5-4-1 te potpuno pasivnu igru. Međutim, vidljiv je napredak u tranziciji te je Australija razvila neki svoj identitet igre.
Kada ima loptu, Australija svoju igru temelji na česta dijagonalna prebacivanja strane igre i velik broj ubačaja prema klasičnom centralnom napadaču koji služi kao glavna meta u kaznenom prostoru. Prilike također stvaraju preko brojčane nadmoći na bokovima, oštrih povratnih lopti iz završnice akcija te vrlo opasnih prekida.
Kada utakmica zahtijeva veći rizik i hitnost, Australija nerijetko preskače vezni red dugim loptama prema naprijed, zatrpava protivnički kazneni prostor igračima i agresivno napada odbijance i druge lopte.
Iako je imao problema s ozljedama, Australija će puno ovisiti o spremi Jacksona Irvinea. Irvine se nakon šest mjeseci vratio nastupima za reprezentaciju, a s obzirom da se radi o vođi na terenu i van njega, vjerojatno će igrati čak i ako se nije u potpunosti oporavio. Radi se o igraču koji se ubacuje iz drugog plana u kazneni prostor, prijeti udarcima glavom, a nakon izgubljene lopte predstavlja glavni okidač za protupresing.
Njihov nogomet nije atraktivan, nije zanimljiv i kvalitetom ne bi trebao biti ni dovoljan za ozbiljan rezultat, no dovoljno je vratiti se u 2022. kada je situacija bila slična, pa je problema imala čak i momčad koja će kasnije osvojiti turnir, Argentina.
Očekivanih 11:
Turska
Iako zvuči pomalo nevjerojatno jer se radi o momčadi koja ima osvojenu broncu na Svjetskom prvenstvu 2002., ali Turskoj je ovo tek treće prvenstvo u povijesti. Nakon 1954., kvalificirali su se opet tek 2002., a od te bronce čekaju 24 godine na ponovnu kvalifikaciju.
U skupini su bili sa Španjolskom, Gruzijom i Bugarskom, a jedan poraz je bio dovoljan da završe na drugom mjestu koje ih je odvelo u dodatne kvalifikacije. Taj poraz je bio posebno težak, Španjolska ih je svladala sa 6:0. U dodatnim kvalifikacijama su prvo svladali Rumunjsku s 1:0, a onda istim rezultatom i Kosovo u finalu.
Njihov trener je od 2023. Vincenzo Montella i u Turskoj je jako cijenjen s obzirom na to da je izborio četvrtfinale Eura prije dvije godine te da ih je uveo na ovo Svjetsko prvenstvo. Nedavna prijateljska utakmica u kojoj su svladali Sjevernu Makedoniju s 4:0 je samo dodatno podigla samopouzdanje Turaka koji očekuju kako će biti jedno od iznenađenja na ovom turniru.
Turska igra u sustavu 4-2-3-1 koji se u fazi posjeda lopte agresivno transformira u 3-2-5. Sustav se oslanja na duboko postavljenog organizatora igre u veznom redu, bio to Orkun Kökcü ili Hakan Calhanoglu, koji diktira tempo i usmjerava napade, dok bekovi dobivaju slobodu prodore prema naprijed.
Posebno važnu ulogu ima invertirano desno krilo, najčešće Arda Güler, koji svojom kreativnošću i pregledom igre pronalazi rješenja u međuprostorima između protivničkih linija. Güler zna često igrati i čistu desetku, dok je na desnom krilu Baris Yilmaz.
Bez lopte Turska se postavlja u kompaktan srednji blok. Presing ne provodi neprekidno, nego pažljivo bira trenutke za izlazak na protivnika i pokušava ga prisiliti na pogrešku. Međutim, Turska ima problem što njihova ofenzivna četvorka nije uvijek savršeno disciplinirana pri povratku u obranu, a zna se javljati i prostor iza bekova ukoliko su postavljeni nešto više.
Njihova mladost u napadu je definitivno najzanimljiviji dio momčadi te je ujedno i razlog zašto mnoge analize biraju njih kao ekipu koja bi mogla iznenaditi. Arda Güler, Kenan Yildiz i Can Uzun su igrači koji mogu napraviti nešto ni iz čega. Problem je što se Yildiz ozlijedio te se tek sad vraća u natjecateljsku formu, dok problema s ozljedom ima i Calhanoglu koji je glavni organizator igre.
Turska na većini pozicija ima kvalitetnije igrače nego li sve ostale ekipe u ovoj skupini te se oni zasigurno nadaju prvom mjestu. Koliko dugo nakon toga se mogu nadigravati s jačim protivnicima te kada će popustiti njihov stoperski par koji nije na istoj toj razini kvalitete, je uistinu teško predvidjeti.
Očekivanih 11:
Utakmice:
13.06. (03:00h) SAD - Paragvaj
13.06. (06:00h) Australija - Turska
19.06. (21:00h) SAD - Australija
20.06. (05:00h) Turska - Paragvaj
25.06. (04:00h) Turska - SAD
25.06. (04:00h) Paragvaj - Australija
