Kad je Robert Graf u travnju stigao na Poljud, jedna od prvih rečenica bila mu je da nije mađioničar. Nije obećavao spektakl, govorio je o pametnijem skautingu, intenzitetu, financijskim ograničenjima i potrebi da Hajduk počne donositi drukčije sportske odluke. Nekoliko mjeseci kasnije još je prerano za velike presude, ali jedno se već može reći: Graf je u relativno kratkom vremenu ostavio vrlo jasan trag na momčadi.
Najvidljiviji dokaz su, naravno, igrači koji su došli ovog ljeta. Marin Šotiček je u osam utakmica upisao četiri asistencije, Anđelo Šutalo također četiri u osam nastupa, Dalisson je u 11 utakmica zabio tri gola i dodao dvije asistencije, Etnik Brruti je u samo tri nastupa već stigao do pogotka, Del Moral ima asistenciju u devet utakmica, Acapandié dvije u deset, a Alec pogodak u 11 nastupa.
Ukupno je riječ o 60 nastupa, pet pogodaka i 13 asistencija sedmorice novih igrača. Statistika sama po sebi ne može dati konačnu ocjenu prijelaznog roka, ali pokazuje nešto što je Hajduku posljednjih godina često nedostajalo: novi igrači nisu stigli samo popuniti kadar. Većina ih je praktički odmah dobila ulogu i već sada proizvodi konkretan učinak.
Nisu promijenjena samo imena
Grafov pravi posao ovog ljeta ipak nije bio samo dovođenje igrača. Puno više govori način na koji je krenuo čistiti postojeću strukturu momčadi.
Još u svibnju klub je objavio da Zvonimir Šarlija, Filip Krovinović i Hugo Guillamón mogu potražiti nove sredine. Šarlija je potom raskinuo ugovor nakon 80 službenih utakmica za Hajduk, dok je Krovinović otišao nakon čak 192 nastupa i pet sezona na Poljudu.
To svakako nisu bili igrači s margine. Posebno Krovinović, koji je godinama bio jedan od centralnih ljudi momčadi i svlačionice. Upravo zato je odluka bila važna. Graf je pokazao da ne želi graditi novu momčad tako da samo nadograđuje postojeću hijerarhiju, nego da je spreman mijenjati i ono što je dugo izgledalo neupitno.
Naravno, postoji i druga strana priče. Hajduk za takve odlaske nije dobio ozbiljne odštete i sasvim je legitimno pitati je li se imovinom kluba moglo upravljati bolje. Međutim, sportska poruka bila je vrlo jasna: kadar se ne slaže prema starim zaslugama, nego prema tome kako se uklapa u novu ideju.
Livaja je bio trenutak istine
Situacija s Markom Livajom na pripremama mogla je Grafu obilježiti mandat prije nego što je zapravo počeo. Nakon kršenja klupskih pravila, Livaja je prekinuo trkački trening, neprimjereno se obratio Grafu i Gonzalu Garciji te napustio trening. Klub ga je udaljio s priprema, uz vrlo jasnu poruku da se vodi interesom Hajduka i poštivanjem klupske hijerarhije.
Nekoliko dana poslije održan je sastanak Grafa, Garcije i Livaje. Kapetan je prihvatio disciplinski pravilnik, odradio trening koji je ranije prekinuo i vratio se momčadi. Graf je kasnije priznao da situacija nije bila ugodna, ali i da je bila potrebna. Dodao je da su odnosi između njega, trenera i Livaje danas više nego korektni.
Možda upravo ta epizoda najviše govori o njegovu pristupu. Nije pokušao graditi autoritet preko Livaje niti je konflikt završio pucanjem odnosa s najboljim igračem. Postavio je granicu, inzistirao na pravilima, a potom pronašao način da se igrač vrati u momčad.
U Hajduku, gdje status pojedinca i pritisak okoline vrlo brzo mogu progutati svaku sportsku odluku, to na koncu nije mala stvar, već jasan pokazatelj odlučnosti i nepokolebljivosti u provođenju zacrtanog smjera. Graf je pritom pokazao ono što je na Poljudu često nedostajalo: spremnost da odluka vrijedi jednako za sve, bez obzira na ime, status ili težinu koju netko ima u svlačionici.
Najvažnije je što se vidi plan
Graf je na predstavljanju rekao da Hajduk mora biti pametniji u skautingu i da će neke stvari biti drukčije nego prije. Njegovi dosadašnji potezi barem pokazuju određenu dosljednost između riječi i djela.
Doveo je mlađe igrače koji odmah ulaze u rotaciju, smanjio dio starog kadra, prošao kroz najveću moguću svlačioničku krizu i pritom pokušao sačuvati hijerarhiju kluba. Sve to radi u situaciji u kojoj sam otvoreno priznaje da je financijska razlika između Hajduka i Dinama golema te da se ne može brzo zatvoriti.
Zbog toga možda još nije najvažnije pitanje je li svaki njegov transfer pogodak. Puno važnije je vidi li se iza njih ista logika. Za sada se vidi.
Hajduk je dobio više igrača koji mogu proizvoditi golove i asistencije, a momčad djeluje manje ovisno o jednom čovjeku. Istodobno se promijenila struktura svlačionice i poslana poruka da status više ne može biti jedini kriterij.
Konačna ocjena Roberta Grafa doći će puno kasnije. Ovisit će o rezultatima, Europi, razvoju novih igrača, njihovoj budućoj tržišnoj vrijednosti i, naravno, o tome može li Hajduk ponovno ozbiljno konkurirati za naslov.
Ali nakon nekoliko mjeseci više nije teško prepoznati što pokušava napraviti. Ne gradi spektakularniji Hajduk. Pokušava izgraditi racionalniji, brži i manje ovisan Hajduk. Momčad s jasnijim profilom, preciznijom hijerarhijom i sportskom politikom koja se ne prilagođava svakom pritisku izvana.
A nakon godina u kojima su se na Poljudu sportske politike često mijenjale zajedno s ljudima koji su ih vodili, možda je upravo činjenica da se napokon vidi neka nit između odluka – Grafov najveći dosadašnji plus.
