Vijest da Marko Livaja napušta pripreme Hajduka odjeknula je snažno i neočekivano te u samo nekoliko minuta postala jedna od glavnih tema hrvatske sportske javnosti. Jasno je da će tako ostati i idućih dana.

Službenog objašnjenja zasad nema. Ili barem ne onoga koje bi zadovoljilo javnost. Teško ga je, na koncu, i dati s obzirom na to da je riječ o čovjeku koji je u ovih pet godina napravio toliko toga za Hajduk i njegovo okruženje. Čovjeku koji je vratio nadu Hajduku i donio golemu popularnost ligi, što god tko mislio o tome.

No bez obzira na to kako će završiti cijela priča i što ćemo još doznati, jedna stvar postala je potpuno jasna - Poljak Robert Graf nije došao u Hajduk održavati postojeće stanje. Došao ga je promijeniti.

Prvo je otpisan Filip Krovinović. Potom Zvonimir Šarlija. Sada je iz priče ispao i Marko Livaja, čovjek oko kojeg se posljednjih pet godina praktički vrtio cijeli klub. Čovjek koji je postao sinonim za Hajduk.

Ovo nije priča samo o Livaji

Grafove odluke više nisu niz slučajnosti. To je postao obrazac.

I zato je možda pogrešno cijelu priču promatrati isključivo kroz Livaju. Ovo je prije svega priča o Robertu Grafu i njegovoj viziji Hajduka.

Svaki sportski direktor koji je posljednjih godina dolazio na Poljud najavljivao je isto. Govorilo se o redu, disciplini, europskim standardima, odgovornosti i sustavu. Međutim, kada bi došao prvi ozbiljan sukob, prvi veliki otpor ili prva nepopularna odluka, vrlo često bi upravo tada cijeli projekt počeo pucati.

Ne zato što su odluke nužno bile pogrešne, nego zato što Hajduk nije običan klub.

U Hajduku se nikada nije vodio samo nogomet. Ovdje se vode emocije, ovdje se vodi javno mišljenje, ovdje se svaki potez secira do najsitnijeg detalja, a status pojedinca često postaje gotovo jednako važan kao i rezultat na terenu. Poljud je kroz godine promijenio brojne trenere, predsjednike i sportske direktore, ali malo je onih koji su uspjeli provesti svoju viziju do kraja. Ne zato što je nedostajalo ideja, nego zato što je u Hajduku svaka velika odluka ujedno i ispit karaktera.

Graf očito vjeruje da će ovaj put biti drukčije.

Grafa ne zanimaju ni status, ni ime, ni popularnost

Ako je suditi prema potezima koje vuče od prvog dana, njega ne zanimaju ni status, ni ime, ni popularnost. Ne zanima ga tko je kapetan, tko je reprezentativac, a tko ljubimac tribina. Zanima ga funkcionira li sustav. Vrijede li ista pravila za sve. I može li trener imati autoritet.

To je način na koji funkcionira svaki ozbiljan europski klub. Ali u Hajduku je upravo to možda i najteži posao.

Jer ovdje se autoritet ne gradi samo funkcijom. Gradi se odnosom s navijačima, prošlošću, a ponajviše emocijama.

Ako su neslužbene informacije točne i ako je Livajin odlazak posljedica odbijanja discipline, odnosno sukoba i neposluha prema treneru i sportskom direktoru, tada je Graf napravio možda najriskantniji potez otkako je stigao u Split. Poslao je poruku da najveća zvijezda nije iznad pravila.

To zvuči potpuno normalno. Ali Marko Livaja nije običan igrač.

Njegov doprinos Hajduku nemoguće je izmjeriti samo brojkama, iako su i one impresivne. Kada se 2021. godine vratio na Poljud, Hajduk nije dobio samo vrhunskog nogometaša. Dobio je lidera, čovjeka koji je promijenio mentalitet svlačionice, podigao kvalitetu cijele momčadi i vratio vjeru navijačima da klub ponovno može biti konkurentan.

S njim je Hajduk osvojio dva Hrvatska kupa. Godinama je bio najbolji igrač SuperSport HNL-a, prvi strijelac, najbolji asistent i lice kluba. Kada je Hajduk igrao dobro, gotovo uvijek je u središtu priče bio Livaja. Kada nije igrao dobro, opet se od njega očekivalo da pronađe rješenje.

Takvi igrači ne odlaze bez posljedica. Takvi igrači postaju dio identiteta kluba. U Hajdukovu slučaju to je posebno izraženo. I upravo zato ova odluka izaziva toliko emocija.

Za sve igrače moraju vrijediti ista pravila

Međutim, postoji i druga strana priče. Ozbiljan klub ne može funkcionirati ako za jednog igrača vrijede jedna pravila, a za ostale druga. To nije izmislio Robert Graf. To je način na koji funkcioniraju najveći europski klubovi.

Sportski direktor nije plaćen da bude popularan, nego da donosi odluke za koje vjeruje da su najbolje za klub. Upravo će mu se po tome suditi.

Ne po današnjim naslovima. Ne po komentarima na društvenim mrežama. Sudit će mu rezultat.

Ako Hajduk za godinu dana bude stabilniji, organiziraniji i bliže naslovu nego što je bio prethodnih sezona, mnogi će se vratiti ovom trenutku i reći da je upravo ovdje počela promjena.

Ako rezultata ne bude, Graf će završiti kao još jedno ime na dugom popisu sportskih direktora koje je Poljud potrošio.

Može li Hajduk napokon funkcionirati kao moderan europski klub?

Možda zato najveće pitanje u cijeloj priči uopće nije je li Robert Graf bio u pravu.

Pravo pitanje glasi - može li Hajduk napokon funkcionirati kao moderan europski klub ili će uvijek ostati talac vlastitih emocija i podjela?

Jer ozbiljni klubovi ne grade hijerarhiju prema popularnosti, nego prema pravilima. U njima nema nedodirljivih, bez obzira na to koliko su dali klubu ili koliko ih navijači vole.

Graf očito pokušava upravo to - uspostaviti sustav u kojem će vrijediti ista pravila za svakoga.

Hoće li u tome uspjeti, neće ovisiti samo o njemu. Ovisit će i o treneru, svlačionici i rezultatima, ali možda najviše o tome hoće li navijači prihvatiti da klub dugoročno mora biti veći od svakog pojedinca.

Odgovor nećemo dobiti danas. Dobit ćemo ga tek na kraju sezone.

Tada ćemo znati je li Robert Graf napravio potez koji je promijenio Hajduk ili potez koji je promijenio samo njegovu sudbinu.