Tik nakon utakmice na našem smo portalu Tribina.hr dobili mnogo mišljenja o Dinamovom porazu od Černomorca, a ovo su isječci najzanimljivijih analiza:

Mac316: Koliko god me iznenadila agresija Černomoreca, to je ništa prema tome koliko je iznenadila Dinamove igrače i Profesora. Kao da nisu mogli vjerovati da je netko toliko drzak da se nije poklonio velikom Dinamu i da se ne moli da primi što manje, nego uistinu pokušava igrati i pobijediti. Dinamo na to nema odgovora. I ne radi se o padu fizičke spreme, iako ni ona nije bajna, radi se o tome da Dinamovi igrači ne znaju kako igrati ozbiljne utakmice, i to je to. A ne znaju jer ih nema tko naučiti. I tako već godinama. Jedino kad znaju igrati je kad se od njih ništa puno ne očekuje pa se zalome neki Ajaxi, Anderlechti ili nedavni primjer stizanja nemogućeg u Beču. Kad kreću s jednakih pozicija ili kao favoriti, ti igrači jednostavno ne znaju što im je činiti, ne snalaze se i nije pretjerano reći da na terenu izgledaju pomalo priglupo.

Ima iznimaka, kao što je Junior Fernandes koji očito igra za sebe, u pozitivnom smislu. On se ne zadovoljava tim da ga dosta plaćaju i da bude 'žuta majica HNL-a', on je ovdje da dokaže Leverkusenu, Bundesligi i europskom nogometu da nezasluženo nije dobio priliku i da spada u društvo velikih dečki. I ide mu odlično - već nakon nekoliko utakmica je uvjerio skoro svakog da je kvalitetom, zalaganjem, trkom i voljom jedan svemir iznad starosjedioca 'modre' svlačionice. Problem je to što su Dinamo i atmosfera oko njega kao živo blato, možeš se boriti i trgati, ali prije ili kasnije te povuče sa sobom na dno i nema pomoći, koliko god da mašeš rukama i nogama.

Bruncek: Utakmica... Žalibože pojačanja, žalibože Dinamove omladinske škole, žalibože našeg Tanca i njegove taktike! Nakon ovog danas može se podvući crta za neko dogledno vrijeme: Dinamo je limitirana momčad s limitiranim trenerima kojoj je najveći uspjeh ulazak u tu famoznu Europu, jer proljeće ne možemo dočekati da dubimo na trepavicama! Na papiru grupa izgleda smiješno, ali u stvarnosti ovi klubovi su nekoliko svjetlosnih godina udaljeni od nas. Ne nužno po kvaliteti igrača, već po pristupu igri i kvaliteti odigravanja zacrtanog. Nisu nas nešto nadigrali, ali kada je trebalo stisnuti, oni su to napravili i zabili dva gola. Kada se trebalo braniti, oni su to napravili (osim pogreške kod gola) i umrtvili su igru.

Specijalist: Mene kao navijača Dinama bilo je sram gledati utakmicu, osjećao sam se totalno jadno, kao dijete kojem je netko oteo sladoled. Kolektivno su svi podbacili, cijela momčad i trener. Kao što sam u ranijoj analizi rekao, Branko Ivanković uvijek uništi i ono malo Dinamove igre. Nije problem izgubiti, ali iza toga moraju stajati veliko zalaganje i trud na terenu, proliven znoj, a ne suhe majice koje poslije mogu pokloniti punici.

Babaluj1974: Otkad znam za sebe, navijam za Dinamo. Bilo je u toj jednosmjernoj ljubavi i neizmjerne sreće i teške tuge i očaja. Miješale su se emocije od ushićenja do pada na dno, no nikad se nisam osjećao tako prazno, tupo, izdano i, rekao bih, bezvezno. Da mi je netko večeras opalio pljusku, osjećao bih se mnogo bolje, nego poslije ove utakmice. Da pišem i vrijeđam igrače, trenera i upravu, nemam više snage.

Uključite se i vi u raspravu – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja novog domaćeg nogometnog communityja!