Pred Dinamom je posljednja kvalifikacijska runda za Ligu prvaka. U dosadašnja četiri europska ogleda upisali su tri pobjede i remi, a iz aviona je vidljiva uzlazna putanja u igri
Predstavnici najbogatijih zemalja tek kreću u novu sezonu, a iza Dinama je već bogata ljetna nogometna priča. Nije bilo poraza, ali bilo je dubokih oscilacija i blagoslova božice sreće Fortune od čijih se poljubaca ugodno crvenio obraz Dinamova trenera Ante Čačića
U prvom je planu Europa, dakle mini serijal od četiri nastavka. Epizoda prva - Bugarska. Čačić je vrlo neugodnom Ludogorcu suprotstavio momčad bez ijednog 'terijera' u veznom redu i 'bugarski Ludbreg' je s lakoćom dolazio u opasnu zonu i bez ozbiljnog otpora pleo mrežu oko Kelave. Poveli su i držali vodstvo, a u sudačkoj nadoknadi nije se ukazao Ante (Rukavina) koji je spasio Antu (Čačića). Šibenčanin je spasio gol, pa zabio za 1:1 i anulirao bezglavu predstavu hrvatskog prvaka.
Važno je napomenuti da protiv Bugara pravo nastupa nije imao najčvršći Dinamov veznjak Jerko Leko. U Uzvratu je progledao i trener koji je u sastav uvrstio Adriana Calella, ali opet nije bilo dobro. Ludogorec je imao prolaz do 98. minute kada je Domagoj Vida zabio za 3:2 i eksploziju radosti na učmalom Maksimiru. Ludogorec je, nogometno gledano, bio uvjerljiviji i bliži prolazu, ali Dinamo je pokazao karakter. Uz puno, puno sreće.
Uslijedio je Šerif, i opet je prvo došlo gostovanje. U Tiraspolu je Dinamo već uigrao linije i lopta je išla brže. Iz sastava je ispao posve neprepoznatljivi Šime Vrsaljko, i na toj odluci se temeljilo ključan pozitivan pomak. Na desnoj strani Čačić je upario Domagoja Vidu i Jerka Leku i pogodio u centar. Najpotentniji Dinamov veznjak i najčvršći veznjak idealna su kombinacija i donijeli su novu dimenziju klupskoj igri. Što god kreativnom Vidi padne na pamet, oprezni Leko će to efikasno pokriti, i Vida je vrlo uspješno povremeno igrao ulogu sličniju napadaču nego beku, dok obrambena faza uopće nije patila.
Šerif je s lakoćom pao, prvenstveno jer je previše mijenjao (od prvotimaca ostao im je samo vratar) u odnosu na trijumf na Maksimiru prije dvije godine, ali ukupnih 5:0 za Dinamo govori i o izvedbi plavih. Fatos Beqiraj je zabio u Moldaviji, a u Zagrebu je Dinamo rasturio nesigurnog protivnika i prohujao do zadnjeg pretkola.
'Po putu' je prva špica postao Duje Čop kojega u udarnom sastavu drži dobra statistika, lošija forma Beqiraja i ozljeda Krstanovića. Ozlijedio se i Mateo Kovačić, što je 'zabetoniralo' poziciju Rukavine i dilema u sastavu uoči večerašnje utakmice gotovo da nema. Podiže se i 'njegovo visočanstvo Sammir' koji je ionako, dok je trijezan, pretplaćen na mjesto u srcu veznog reda. Tako će Čačić gotovo sigurno Mariboru suprotstaviti sastav: Kelava - Vida, Šimunić, Tonel, Pivarić - Badelj, Ademi - Leko, Sammir, Rukavina - Čop. Nekih dilema ima (Rukavina - Ibanez, Ademi - Callelo, Čop - Beqiraj), ali izvjesnije je da će ti aduti ulaziti s klupe. Momčad ima sedam pobjeda u nizu i, unatoč Čačićevim rotacijama, momčad koja pobjeđuje - ne mijenja se bitno.
Čačić je početkom ljeta smatrao da ima momčad koja će dominirati prvim pretkolima svojom individualnom kvalitetom, a bocu s kisikom najčešće bi mu gurali igrači koji su ušli s klupe, a u kasnijoj kvalifikacijskoj fazi ionako je planirao ući u modus borbe s jačim protivnicima. Tako je kroz tjedne povećavao broj veznih osigurača i raspoređivao ih po veznim i bočnim pozicijama. Idući zadatak mu je proći Maribor, a tada dolazi najteža zadaća - kako 'pokriti' odlazak najboljeg igrača ovog sastava Milana Badelja koji dan nakon uzvrata razdužuje Dinamov dres i kapetansku vrpcu.
