Uoči prve finalne utakmice Hrvatskog nogometnog kupa Dinamo – Rijeka (Arenasport 3, 18h) jedan riječki navijač u analizi na community portalu Tribina.hr dokazao je što mu znači klub s Kantride
Korisnik Tribine.hr po nadimkom 'misterno', koji će biti jedan od tri tisuće navijača Rijeke u Maksimiru (slijedi najveća invazija navijača Rijeke na Zagreb nakon osam godina!), u svojoj iskrenoj i emotivnoj analizi objašnjava kako je tjedan dana prije utakmice u Zagrebu kupio ulaznicu za finale te kartu za vlak (vlak dolazi oko 16.15 h). Članak prenosimo u cijelosti jer je zaista poseban. Ljubav prema Rijeci očito nema granica…
'Vozio sam prema gradu, polagano i ne 120 na sat kao Jura iz Sesvetskog Kraljevca, ali istovjetno sa suncem u očima. Kada iz pravca Kostrene krećući se prema rubnom istočnom kvartu Pećine ugledam veliki oblakoder propalog poduzeća Vulkan odahnem. E. T. izgubljeni Spielbergov ekstraterestijalac molećivo je pokriven plahtom mrmljao: 'Home,home', u želji za povratkom na svoju planetu. Nalik njemu i ja zborim: 'Rijeka, Rijeka', prilikom svakog povratka u svoju jezgru, gnijezdo, utočište. Prolazim kroz zeleni perivoj što ga tvore stabla u Ulici Janka Polić Kamova, riječkog pisca koji je bio daleko ispred svog vremena. Opaljen skoro kao Anas Sharbini. Bogobojazno i nimalo slučajno stavljam u CD player uradak čupavaca iz Liverpoola prozvan 'Abbey road'. Naslovnica prikazuje četvorku kako prelazi zebru. Teoretičari urota su govorili da se radi o prikazu sprovoda jedinog bosonogog na slici-Paula Mccartneya. Odjeven u bijelo (možda jazz?) odijelo, Lennon predstavlja svećenika, u crnom odijelu Ringo Starr je žalobnik dok Harrison George, zadnji u povorci je grobar. Osobno mi je ta naslovnica albuma najjača od svih u povijesti. Odabirem prvu skladbu na B strani. Here comes the sun. Ozeblom je dolazeće sunce radost, lijek i potreba. More je izvor života, jednom je stanoviti Lepi kazivao Moki u Baladi o Pišonji i Žugi. Nadodao bih pa i sunce, dragi Lepi.
Pitam se hoće li jedno sunce donijeti veselje na Kvarner? Pogađate, radi se o onom od starog Rabuzina. Pjesma Beatlesa ide prema klimaksnom refrenu, a ja se vozim Novom cestom kvarta Krnjevo. Veliki grafit na toplani oslikan od strane lokalne manguparije prikazuje Delboya, Rodneya i opičenog barbe i poručuje: 'This time next year we'll be champions'. Valjda i hoćemo. Jednom više.
Parkirao sam se ispred stadiona na Kantridi i ušao u kafić Kluba navijača. Nabildani momak brižljivo izbrijane glave i tetoviran glagoljičnim pismom na bicepsima prijazno mi se nasmiješio dok su se ispred njega nalazili svežnjevi željezničkih karata. Nisam pohađao Ljetnu školu glagoljice, ali sa priličnom sigurnošću bih rekao da uvijena slova ispisuju, Armada Rijeka.
'Želio bih karte za Bijeli vlak', zamolio sam. Znalačkim pokretom otrgnuo je papiriće. Hineći nebrigu, upitao sam ga: 'Koliko je do sada prodano?'. Učtivim, no prodornim glasom je odgovorio: 'Zasad deset od petnaest vagona je prodano'.
Zadovoljila me je informacija jer je do finala preostalo još dobrih tjedan dana. Praveći se pomalo zbunjen i naivan što mi nije bilo teško odglumiti opetovano sam upitao: 'Hoće li se pregledavati naprtnjače od strane čuvara reda i mira prilikom ulaska u vlak?'. Ćelac je obješenjački namignuo: 'Samo staklo neće moći'.
'Znači moći ću ponijeti domaći malinovac od nonića', protrljao sam ruke. Poručio sam makijato i sjeo na verandu po kojoj se nije uspinjala živa loza i krenuo spokojno brojati Stavrosove valove znajući su upravo ovdje mojih sto Amerika. Pa promišljam...
330853,330724,330783,330898
Prepredeni Kek(ec) je izrazito dobar u igri na dvije utakmice. Sjećaju se toga Rusi, Slovaci, Velšani, a ponajviše Švabe. Teško da će igrati otvorenog garda kao u zadnjoj prvenstvenoj utakmici. Brzopotezni mat plavih figura je bila nadam se dobra škola. Utvaram si da je nedostatak sina vjetra Fernandesa, velika Dinamova falinga. Brine me dobra forma El Arbia Hillela Soudania koji mi malo na brzonogu pustinjsku lisicu sliči kada ga vidim kako po boku piči. Priželjkujem žutu minutu Crazy Joea u kaznenom prostoru. Na scenu tada stupa Krstanović sa svojim sada već opjevanim izvođenjem jedanasteraca. Golman Hrvatskog Dragovoljca u recentnoj utakmici Rijeke odlučio je ne bacati se u stranu nego čekati, ali Ivan Grozni vojvoda od penala, opet je bio neumoljiv.
Lijepo je u krilu primorskog Stonehenga iliti Kantride zamišljati jedan vlak koji vozi do figurativne zemlje sreće tj. pobjede u Maksimiru. No, Rijeka je tamo pobjeđivala svega šest puta u šezdeset i osam godina. Puno premalo. Statistika je zaista neumoljiva. Pokušavam se utješiti izrekom da postoje laži, ogavne laži i statistika.
Krenuo sam prema prometalu, stavio sunčane naočale i potom odvrnuo do daske suludog Morrisona Jima koji je zarežao: 'Can't you feel it, now that spring has come, that it's time to live in the scattered sun.'
Na našem portalu Tribina.hr - interaktivnom web communityju – sudjelujte u raspravi.
