Eduardo da Silva trenutačno je igrač ukrajinskog Šahtara, a kako je s hrvatskom reprezentacijom bio zauzet sve do 7. lipnja, u klubu su mu dali tri dana duži odmor, pa sada, dok njegovi suigrači već mukotrpno treniraju u Austriji, on provodi zadnje trenutke u obiteljskom okruženju. No vijest o smrti Josipa Kužea vidno ga je dirnula do suza te je već najavio kako će od kluba tražiti da ga puste na pogreb omiljenog trenera.

'Ne znam što bih rekao... Teško sam to primio. Joža je bio trener koji mi je prvi dao stvarno pravu priliku. Preuzeo je Dinamo nakon što smo igrali u ligi za 'bedaka', a njegov je dolazak bio dogovoren još prije nego što je sezona bila gotova', prisjetio se prvih trenutaka suradnje s Josipom Kužeom naš reprezentativac.

'I baš u to vrijeme na jednoj utakmici mlade reprezentacije ja sam ozlijedio zadnju ložu, a pet dana nakon toga Dinamo je otišao na pripreme. Ja sam ostao u Zagrebu na terapijama, a koliko se sjećam, suigrači su išli i u Kanadu, tamo su igrali protiv Celtica. Dakle, Kuže je uigravao momčad bez mene. Mene nije ni bilo na treninzima ni na pripremnim utakmicama, ali u Zagrebu sam se oporavljao i trenirao i priključio se u zadnjoj fazi', kazao je Dudu.

'I onda je došlo prvenstvo, prvu smo utakmicu igrali protiv Cibalije, pobijedili smo 4:0, a ja sam dobio svih 90 minuta i zabio četvrti gol. Cijelu smo sezonu igrali lijep, efikasan i atraktivan nogomet, uzeli smo naslov prvaka i proslavili ga pred prepunim maksimirskim tribinama. Bio je to prekrasan završetak jedne sjajne sezone u kojoj se itekako osjetio Kužeov rad', dodao je Eduardo, te na temelju osobnog iskustva, odnosno rada u Arsenalu i Šahtaru donio još jednu važnu ocjenu.

'Radio sam tamo s vrhunskim trenerima i mislim da mogu ocijeniti i Kužeovu kvalitetu. On je bio na tom nivou, imao je takav mentalitet, način na koji je vodio treninge, kako je pripremao utakmice, razgovarao s igračima... Uistinu je bio jedan od najboljih trenera s kojima sam radio.'

I dok je to govorio, u Eduardovu se glasu osjetilo da 'puca'.

'Joža je zbilja bio nešto posebno... S obzirom na to da je bio trener, u svom je poslu bio mlad, trebao je dati još puno toga. Vjerujem da mu se sve ovo nije dogodilo, da bi jednog dana vodio i hrvatsku reprezentaciju. Po svojim je kapacitetima to zaslužio...', završio je Eduardo da Silva. Evidentno veliki poštovatelj Kužeova rada i stava. I možda su baš zato oni još uvijek miljenici Dinamovih navijača...

Posljednji ispraćaj Josipa Kužea održat će se u petak, 21. lipnja na krematoriju (zagrebački Mirogoj)