Naravno, svatko je imao svoje razloga 'za' i protiv', a izdvojili smo komentar koji potpisuje korisnik 'Van_Persie'. te ga prenosimo u cijelosti.

Juventus i Inter prate mladu zvijezdu Dinama Matea!
Vrsaljko i Kovačić među petoricom tinejdžera za kojima žudi Arsene Wenger
I Redknapp želi 16-godišnjeg Kovačića: Dinamo traži 10 milijuna
Juventus želi Kovačića već u siječnju. Prepreke: 10 milijuna eura, United ,Arsenal i Bayern.
Kovačić i Vrsaljko zajedno u Manchester City?

Većina ovih bombastičnih naslova su osvanuli u doba kada se Mateo nije ni okušao u seniorskom nogometu. Svote od 10 milijuna eura su smiješne za 17-godišnjaka koji se tek mora dokazati. Nije to pokušaj omalovažavanja njegova talenta, no ako su na tribinama skauti od spomenutih klubova, to ne znači da su oni došli s torbom punom novca u gepeku Bentleyja, samo da bi Wenger nestrpljivo iščekivao njihov poziv kako bi potvrdio transfer. Natpisi u novinama ne čine Iniestu onim što je, ni neki nebitni podaci kao što je činjenica da je Mateo najmlađi strijelac u povijesti MAXtv Prve lige. To samo potvrđuje talent, a ne da će biti presudna karika.

Od njegove prve utakmice prošle su već skoro dvije godine. Što smo od tada vidjeli? Ogroman talent, ali i oscilacije koje idu uz odrastanje u pravog nogometaša, koje su još uvijek prisutne. Tehnika, dribling, igra na malom prostoru. To su njegove glavne vrline. U uvodnoj sezoni 2010/2011. je to izgledalo obećavajuće. Lakim korakom se rješavao 'domaćih iskusnjara' od Vinkovaca do Splita, njegove lopte su bile tamo gdje su trebale biti. Zaredati dva-tri igrača bez plaće, odraditi dupli pas i dati loptu za napadača. Nije jednostavno kako se čini na prvi pogled. Proigrati krilo zna, zabit zna, stati na loptu zna... Skoro pa sve zna. Da ne postoji ona kritička strana, rekli bismo da se radi o novom Modriću. Međutim, to nije tako. Kovačić ne daje tempo Dinamu, već Dinamo daje tempo njemu. Igra za daleko najkvalitetniji klub u ligi, koji dominira udarcima, kornerima, ali onim najvažnijim posjedom. Na njemu ostaje da probija bunker i da uposli napadača. Gledajući drugi dio prošle sezone i početak ove sezone, on nije igrač koji će napraviti prevagu. Dinamo dobiva na silu, ali dobiva ili zbog pogreške protivničke momčadi, suca ili inspiracije Sammira. Sammir, makar ima svojih mušica, drži status ključnog igrača Dinama, najviše zbog svojih karakteristika. Ima iste karakteristike kao Kovačič, samo što je drzak. Ima slobodu kretanja, a Mateo kao da pokušava glumiti bitan kotačić u Dinamovoj igri. To je premalo. Dok god je 'Filho' u Dinamu, Mateo neće biti lider pa makar se s tom etiketom prodao. To ga već na početku ograničava.

Ovo ljeto, dok se Sammir trijeznio i nije dolazio do izražaja, Kovačić je imao priliku pokazati svoj 'slobodno stil'. Protiv Ludogoreca je to izgledalo jalovo. Jednog igrača može prijeći, no zapinje već na drugom, lagani korak od dvije sezone postaje sve teži. Isto ponavlja sve do sada, 11. mjeseca. To je uzrok sitnih ozljeda, straha od nove ozljede ili gušenja u 'sistemskom igranju'. U Ligi prvaka pokazuje ono što se od njega očekuje, da pokaže da ima mota. Za nešto više nema ni iskustva, ni suigrača, nema mu se što zamjeriti. No ipak, očekivala se neka mala razlika od prije godinu dana. Dinamo nije napredovao, nije ni Mateo. Godine lete, a nismo vidjeli pravi šut, dugačku loptu, dubinsku loptu. Nismo vidjeli da će biti nasljednik ni Modrića, niti Sammira, čak ni Badelja. Izgradio je nekakav svoj kult, koji je nedovoljan za biti pozvan u A-reprezentaciju. U ovom trenutku, korisniji je od njega Ademi koji također ne bježi od okomite igre, a u boljoj je formi, unatoč tome što se zna tko je talentiraniji. Ako do kraja polusezone ne počne pružati svoje najbolje partije, možemo pričati o stagnaciji, što je znak nedoraslosti.

Usporedbe s Glavicom, Leškovićem i Andrijaševićem su malo neozbiljne iz jednostavnog razloga što Kovačić ima drukčiju ulogu od njih. Dok se oni koprcaju jedni s drugima kao ključne figure u svojim klubovima, Mateo je često sporedna figura u Dinamu. Ipak, zamislimo ga u Hajduku na poziciji Andrijaševića. Nije sporno da bi pružao više iza napadača. Igra na malom prostoru mu ide, no kada on sam treba povući loptu iz drugog plana često izgleda izgubljeno, pomalo liči na Modrića sa svojim alibi loptama. Tu se Andrijašević ne libi ići do kraja, što je rezultat što se našao u velikom broju šansi ove polusezone. Ovog trenutka, zbog forme, reprezentaciji je bliži Franko, ali samo bliži, jer zbog konkurencije ne zaslužuju niti jedan niti drugi nositi kockasti dres. Samo što jedan ima podršku medija, drugi baš i ne. :) Lešković i Glavica? Štimac bi prije pozvao igrača iz 'Dinamovog kopila' Radnika Sesvete nego igrača iz Slavena i Osijeka.