Problem je u tome što je gotovo sve drugo iz subotnje utakmice puno manje dobro. Dinamo je protiv posljednje momčadi SHNL-a do posljednjih sekundi strahovao za pobjedu. Gorica je u završnici pogodila gredu, Dominik Kotarski morao je spašavati čisti zicer.

Najbolje o igri govori činjenica da su zapadom Maksimira nakon posljednjeg zvižduka odjekivali zvižduci. S jedne strane zviždanje momčadi koja je na kraju pobijedila svaki normalan navijač treba osuditi, a s druge, lako je razumjeti nezadovoljstvo.

Naravno, prvenstva se osvajaju i ovakvim pobjedama. Ne može Dinamo svaku utakmicu dobiti s tri ili četiri gola razlike niti može svaki put izgledati impresivno. Dapače, sposobnost da pobijediš kada nisi dobar jedna je od karakteristika ozbiljne momčadi.

Ali kada se iste poteškoće ponavljaju iz utakmice u utakmicu, onda više nije riječ o lošem danu. Onda imaš problem.

Carević je sve objasnio

Najzanimljiviji detalj cijele utakmice možda nije bio ni Beljin gol ni obrane Kotarskog. Bio je to način na koji je Gorica odlučila braniti Dinamo. Mario Carević praktički je svjesno prihvatio mogućnost da Dinamova krila imaju više prostora.

Njegova je ideja bila zaštititi sredinu, smanjiti prostor igračima poput Stojkovića i Zajca i natjerati Dinamo da utakmicu dobije preko bokova. To je poprilično ozbiljan alarm.

Ako suparnički trener dođe na Maksimir i procijeni da je najmanji rizik ostaviti prostor Dinamovim krilima, onda je jasno gdje je trenutačno najveći problem Kovačevićeve momčadi.

Još je znakovitije to što je Kovačević nakon utakmice praktički priznao da je Carevićev plan uspio. Dinamo jednostavno nema dovoljno kontinuirane opasnosti jedan na jedan na krilnim pozicijama.

Premalo je osvojenih duela, premalo ulazaka iza leđa obrane, premalo situacija u kojima će krilo primiti loptu, okrenuti svog čuvara i natjerati cijelu obranu da se pomakne. Hoxhi, Lisici pa i Oršiću kada je ušao se ne može zamjeriti manjak angažmana. No, trenutačno ne pružaju Dinamu ono što je potrebno u susretima protiv momčadi koje se brane.

Kad toga nema, protivniku je puno jednostavnije braniti sredinu. Zatvori Stojkovića, smanji prostor Zajcu, natjeraj Dinamo da ide široko i čekaj. Gorica je pokazala da taj recept može funkcionirati.

Dinamo previše ovisi o sredini terena

Problem s krilima onda proizvodi i drugi problem. Dinamo postaje previše ovisan o tome što će napraviti igrači u sredini. Kad Stojković dobije prostor između linija, Dinamo odmah izgleda opasnije.

Kad Zajc može primiti loptu u zoni iz koje može okrenuti igru ili napasti posljednju liniju, napad dobiva smisao. Kad je tu Mišić i uspijeva diktirati ritam, lopta puno lakše dolazi tamo gdje treba.

Protiv Gorice Mišić nije igrao, a Kovačević je poslije priznao koliko ga je teško nadomjestiti. Rus Kravcov pokazao se kao solidna zamjena i kao netko tko može rasteretiti kapetana momčadi.

To također nije beznačajno. Dinamo ima velik kadar, puno igrača i ozbiljnu individualnu kvalitetu za hrvatske prilike. Ali momčad koja ima europske ambicije ne smije izgledati toliko drukčije čim joj iz jednadžbe maknete jednog ili dvojicu ključnih igrača. Pogotovo ne protiv Gorice na Maksimiru.

Pojačanja bi mogla dignuti momčad

U cijeloj toj priči postoji i nešto vrlo pozitivno. Dominik Kotarski trebao je jedan nastup da pokaže zašto je doveden. Dinamo je dugo tražio sigurnost na golu, a Kotarski je već na debiju napravio upravo ono što vrhunski golman mora napraviti.

Kad momčad zakaže, on donese bodove. Njegova obrana Brodiću bila je praktički jednako vrijedna kao Beljin pogodak. To je ono što Dinamov vratar treba raditi. Obraniti jednu do dvije situacije i donijeti momčadi bodove kada igrači u polju ne briljiraju.

To je ujedno i najbolja poruka za ono što slijedi. Dinamo neke probleme možda neće morati rješavati samo kroz treninge i taktičke korekcije. Dio njih mogao bi riješiti kvalitetom igrača koje je doveo na kraju prijelaznog roka. Luka Ivanušec već je dobio prve minute, a Iker Almena tek treba ozbiljnije ući u momčad. Upravo bi njih dvojica mogla biti jako važna.

Ivanušec Dinamu donosi kvalitetu u kombinatorici, osjećaj za prostor i mogućnost da između krila i sredine poveže napad. Almena bi trebao donijeti ono što ovoj momčadi trenutačno možda najviše nedostaje, direktnost, igru jedan na jedan i sposobnost da sam stvori višak na boku. Ako budu pravi, Dinamov napad može izgledati sasvim drukčije.

Kotarski je praktički odmah zatvorio jedno veliko pitanje. Kovačević se može samo nadati da će Ivanušec i Almena napraviti nešto slično nekoliko desetaka metara bliže protivničkom golu.

S opasnijim krilima, Dinamo bi riješio većinu svojih problema. Suparnici ne bi mogli 'nakrcati' sredinu i pustiti krila, već bi morali i na to obraćati pažnju. To bi trebalo dodatno olakšati posao Stojkoviću, ali i ostatku napada da kontinuirano stvara prilike.

Dobri rezultati, ali i raspored

Pogled na tablicu neće izazvati nikakvu paniku. Dinamo je u pet odigranih prvenstvenih utakmica osvojio 13 od mogućih 15 bodova. Pobijedio je Slaven Belupo, Rudeš, Varaždin i Goricu, a bodove je ispustio jedino u Puli protiv Istre.

Rezultatski teško da je moglo bolje, a Dinamo će nakon ovog kola biti prvi s utakmicom manje. Ali postoji detalj koji se ne smije zanemariti. Od tih pet utakmica Dinamo je čak četiri igrao kod kuće. Gostovao je samo jednom.

Jedini pravi prvenstveni izlazak iz Zagreba bio je protiv Istre i završio je 2:2, a utakmica s Rijekom na Rujevici je odgođena. Zato 13 bodova jest dobar rezultat, ali još nije ozbiljan dokaz da su problemi nestali.

Pravi testovi tek dolaze. Dinamo je i dalje individualno toliko kvalitetan da će velik broj utakmica u SHNL-u dobiti čak i kada ne bude posebno dobar. Ima Belju koji zabija, Stojkovića koji može riješiti utakmicu jednim potezom, dovoljno širine na klupi i sada Kotarskog koji može ispraviti pogreške ispred sebe.

Za osvojiti SHNL to će vrlo vjerojatno biti dovoljno. Ali Dinamov cilj ne može biti samo biti bolji od Gorice, Rudeša ili Varaždina. Europa je drugi sport.

Tamo će protivnici puno brutalnije kažnjavati rupe u strukturi, sporu cirkulaciju lopte i nedostatak igre jedan na jedan. Tamo neće biti dovoljno čekati da Beljo nekako ugura loptu u mrežu, a da Kotarski na drugoj strani spašava rezultat.

Dinamovo ispadanje iz Lige prvaka već je bilo dovoljno ozbiljno upozorenje. Kovačević zato nema razloga za paniku, ali ima razloga za žurbu. Mora pronaći način da ubrza napad, dobije puno više od krila i smanji ovisnost momčadi o nekolicini igrača u sredini terena. Ivanušec i Almena u tome mu mogu jako pomoći, ali nijedno pojačanje samo po sebi neće riješiti sve.

Dinamo trenutačno ima rezultat. Sada mora pronaći igru jer za SHNL ovo možda bude dovoljno, ali za Europu, ako ostane ovako, ponovno neće.