Upravo zato njegovo izbivanje Garciji otvara puno veće pitanje od onoga tko će jednostavno zauzeti prazno mjesto u početnoj postavi. Treba li pronaći igrača koji će pokušati raditi isto što i Brajković ili zbog njegova izostanka promijeniti čitavu strukturu napada?

Brajković nije bio samo desno krilo

Garcia je na početku sezone vrlo brzo definirao prednju četvorku. Brajković je djelovao s desne strane, Dalisson je dobivao slobodu između linija, Melnjak je igrao vrlo visoko lijevo, a Šego napadao posljednju liniju protivnika.

Iza njih su Pukštas i Pajaziti osiguravali ritam i ravnotežu. Takav Hajduk imao je ono što Garcia stalno traži – puno kretanja bez lopte, agresivan pritisak i igrače sposobne vrlo brzo napasti prostor nakon osvojene lopte.

Brajković se u toj ideji posebno dobro snašao. I sam je nakon prve utakmice protiv Žiline naglasio da mu pozicija na desnoj strani odgovara jer ondje može koristiti svoje najjače karakteristike. Zbog toga njegova zamjena nije potpuno jednostavna.

Prva opcija: Bamba i što manje promjena

Najjednostavnije rješenje bilo bi ubaciti Bambu na desnu stranu i ostatak momčadi ostaviti gotovo netaknutim. Tada bi Garcia zadržao Šegu u vrhu napada, Dalissona iza njega i Melnjaka na lijevoj strani. To je varijanta koja zahtijeva najmanje prilagodbe.

Bamba ima brzinu i može napadati dubinu, a upravo bi protiv Pafosa, koji u uzvratu mora tražiti golove, takav profil igrača mogao biti vrlo koristan u tranziciji. Pitanje je, međutim, može li ponuditi Brajkovićev intenzitet i disciplinu bez lopte tijekom svih 90 minuta.

Druga opcija: Šego ide desno, Livaja se vraća

Ovo je puno zanimljivija mogućnost. Umjesto traženja izravne zamjene za Brajkovića, Garcia bi mogao pomaknuti Michele Šegu na desno krilo, a Marka Livaju postaviti u vrh napada.

Šego ima brzinu, radnu energiju i sposobnost napadanja prostora koja mu omogućuje igrati na strani. Hajduk bi tako zadržao dio intenziteta koji gubi Brajkovićevom ozljedom, ali istovremeno dobio Livajinu kvalitetu s loptom u središtu napada. Takav potez, međutim, mijenja način na koji Hajduk pritišće protivničku obranu.

Šego je kao napadač bio jedan od prvih okidača presinga i upravo je njegov rad bez lopte bio važan dio Garcíjina početnog uspjeha. S Livajom u vrhu Hajduk bi vjerojatno imao manje intenziteta, ali više sposobnosti zadržavanja lopte i kontrole ritma utakmice.

A upravo to u uzvratu protiv Pafosa možda uopće nije loše. Hajduk u utakmicu ulazi s dva gola prednosti i ne mora igrati kao momčad koja pod svaku cijenu traži pogodak.

Treća mogućnost: Još jedan vezni i potpuno drukčiji Hajduk

Postoji i pragmatičnija opcija. Garcia može zaključiti da mu u gostujućem uzvratu s dva gola prednosti uopće nisu potrebna dva klasična krila.

U tom slučaju Hajduk bi mogao dobiti dodatnog veznog igrača, zatvoriti sredinu terena i prepustiti Pafosu više posjeda. Takva struktura mogla bi tijekom utakmice izgledati kao 4-3-3 ili 4-1-4-1, s ciljem da se domaćinu zatvori prostor između linija, a Šego ostavi kao glavna prijetnja u tranziciji.

To bi bila možda najveća promjena u odnosu na Hajduk iz prve tri europske utakmice, ali i potez koji bi pokazao da Garcia zna prilagoditi ideju situaciji. Jer Pafos sada mora riskirati. Hajduk ne mora.

A što s Melnjakom i Dalissonom?

Garcia je već pokazao da ga klasične pozicije ne ograničavaju previše. Najbolji primjer je Dario Melnjak. Prirodni lijevi bek u prve tri europske utakmice igrao je visoko i imao gotovo ulogu krila.

Zato nije nemoguće ni da Garcia dodatno promijeni raspored igrača iza Šege ili Livaje te napravi asimetričniji Hajduk. Dalisson može krenuti više prema strani, Melnjak ostati visoko lijevo, dok bi dodatni vezni ulazio u prostor između linija. Takvo rješenje ne bi pokušavalo proizvesti novog Brajkovića.

Umjesto toga, Garcia bi preraspodijelio njegove zadatke na nekoliko igrača.

Prvi pravi test Garcíjine ideje

I upravo je to najzanimljiviji dio cijele priče. Garcia je u prve tri europske utakmice vrlo brzo pronašao momčad kojoj vjeruje. Nakon pobjede protiv Žiline nije mijenjao početnih 11 ni za prvu utakmicu protiv Pafosa. Sada je prvi put prisiljen napraviti veliku promjenu koju nije planirao.

Najjednostavnije je ubaciti Bambu i pokušati nastaviti istim putem. Najatraktivnije je pomaknuti Šegu na stranu i vratiti Livaju među prvih 11. Najpragmatičnije je ojačati vezni red i uzvrat pretvoriti u utakmicu kontrole.

Ali možda je najvažnije nešto drugo. Ozljeda Brajkovića pokazat će koliko je novi Hajduk zapravo fleksibilan. Je li Garcíjina ideja vezana uz točno određene igrače ili je dovoljno jaka da funkcionira i kada jedan od njezinih ključnih kotačića nestane?

Odgovor ćemo vrlo brzo dobiti na Cipru.