Mile Škorić završio je igračku karijeru u 35. godini, ali ne zato što je smatrao da je došlo vrijeme za oproštaj. Dugogodišnji kapetan i legenda Osijeka morao je stati jer mu ozlijeđeno koljeno više nije dopuštalo nastavak profesionalnog nogometa.
Škorić je tijekom karijere bio poznat po izdržljivosti i pouzdanosti, a ozbiljnije ozljede uglavnom su ga zaobilazile. Upravo zato nije mogao ni pretpostaviti da će naizgled rutinski zahvat na menisku prerasti u problem koji će mu prekinuti karijeru.
Sve je počelo u njegovoj trećoj utakmici za Rijeku, protiv Istre 1961. Odlomio mu se dio meniska, a prve su procjene govorile da ga čeka artroskopija i otprilike mjesec dana oporavka. Umjesto brzog povratka, počela je višemjesečna borba bez pravog rješenja.
Škorić je za Sportske novosti otvoreno ispričao kroz što je prolazio i priznao da bi, da mu je tijelo dopustilo, igrao još najmanje dvije ili tri godine.
'Apsolutno bih i dalje igrao da mogu. To mi je bila prva ozbiljnija ozljeda u karijeri, iako u početku nije trebala biti ozbiljna. Trebalo je samo očistiti menisk i pauzirati mjesec dana, a sve se pretvorilo u horor i debakl', rekao je Škorić.
Nakon prve rehabilitacije vratio se na teren, ali bol nije nestala. Nije bila riječ o uobičajenoj tupoj boli s kakvom je, kako kaže, znao igrati, nego o naglom i oštrom presijecanju u koljenu.
'Bilo je kao da me netko reže nožem. Napravio bih nekoliko minuta treninga bez problema, a onda bi me kod običnog dodavanja presjeklo', opisao je.
Uslijedio je niz pregleda, terapija i pokušaja povratka. Pio je protuupalne lijekove, primao injekcije, pokušao liječenje gelom, blokadama i matičnim stanicama, a na vlastito inzistiranje otišao je i na drugu artroskopiju.
vezane vijesti
'Ne bi bilo pošteno prema suigračima'
Ništa nije donijelo trajno poboljšanje.
'Jedan liječnik izbo me 15 puta injekcijama. Umirao sam od bolova, koljeno je oticalo, ali ni to nije pomoglo. Kod drugog liječnika pokušali smo s matičnim stanicama. Onda blokada. Što god da smo probali, stanje se nije mijenjalo', ispričao je.
Škorić je pokušavao trenirati i preko granice boli. Uzimao je lijekove dulje nego što mu je bilo preporučeno, samo kako bi dobio još jednu priliku za povratak. Ipak, koljeno ga je svaki put zaustavilo.
'Znao sam igrati s Brufenom, ali kada me presiječe, jednostavno pokleknem. Zamislite da mi se to dogodi na utakmici, da padnem i da zbog mene primimo gol. To ne bi bilo pošteno prema suigračima', rekao je.
Takav ga je osjećaj odgovornosti na kraju prisilio da prihvati odluku koju nije želio donijeti. Najveći dio karijere proveo je u Osijeku, u kojem je stekao status klupske legende. Jedini trofej osvojio je s Rijekom, naslov hrvatskog prvaka 2025. godine, iako je zbog ozljede odigrao samo tri utakmice.
Dok su se tada mnogi pitali zašto ga toliko dugo nema, odgovor je bio jednostavan i bolan: Sve bi dao da je mogao igrati, ali koljeno mu to više nije dopuštalo.
'Pokušao sam sve. Jednostavno nije išlo', zaključio je Škorić.
