Kaznu od sedam i pol mjeseci doživio je kao životnu prekretnicu koja mu je, kako je priznao u razgovoru za švicarski Blick, ostavila duboke ožiljke, ali i donijela važne lekcije.

'U zatvoru me je dvaput bilo na smrt strah. Jednom u Wandsworthu, drugi put u Huntercombu. Kažu da tada u čovjeku prorade posebne sposobnosti – da može skočiti tri metra više nego inače. To sam osjetio dvaput. Inače nisam kukavica, uvijek sam živio na rubu. Bojim se samo za svoju djecu i suprugu', rekao je 57-godišnji Nijemac, koji je u Engleskoj osuđen zbog osobnog stečaja. Vlasti su ga smjestile u samicu jer su se bojale da bi ga drugi zatvorenici mogli ucjenjivati ili napasti.

Becker je opisao zatvorsku svakodnevicu kao borbu za preživljavanje.

'Ljudi u zatvoru nisu sigurni, smrt i nasilje dio su svakodnevice', priznao je.

Vrlo brzo morao je naučiti zatvorsku hijerarhiju:

'Moraš shvatiti tko ima moć, tko je opasan i kome se ne smiješ zamjeriti. Kao sportaš sam bio naviknut na pritisak, ali ovdje se radi o goloj egzistenciji. Zatvor ima svoja pravila koja moraš prihvatiti'.

Posebno je naglasio brutalnost prema zatvorenicima osuđenima za zlostavljanje djece, koji su redovito bili mete premlaćivanja dok su čuvari često okretali glavu.

Pisanje kao terapija

Vrijeme iza rešetaka Becker je pretvorio i u unutarnju terapiju – pisao je dnevnik, a po izlasku ga je pretočio u knjigu.

'Pisanje mi je bilo kao terapija. Doživio sam stvari koje ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Da bi razumio, moraš priznati vlastite pogreške. Možda tako mlađe sportaše spasiš od istih. Vidio sam da mnogi sportaši nakon karijere upadnu u privatne, poslovne ili financijske probleme. Zašto je posrnuo Boris Becker? Zašto je radio takve greške? I što je iz njih naučio?', otkrio je Becker.

Slavni Nijemac, koji sa suprugom Lilian de Carvalho Monteiro očekuje prvo zajedničko dijete, poručio je da želi da ga javnost upozna u novom svjetlu.

'Najviše me boli što me ljudi sude na temelju pogrešnih činjenica. Zato sam morao ispričati svoju priču', zaključio je Becker, koji je i dalje najmlađi pobjednik Wimbledona u povijesti – turnir je osvojio 1985. godine sa samo 17 godina.

Nakon karijere radio je i kao trener, te je surađivao i s najboljim svjetskim tenisačem, Novakom Đokovićem.