Perić je pod vodstvom Nenada Bjelice u Dinamu dogurao i do reprezentacije.

Pred njim je bila velika karijera, ali je doživio tešku ozljedu koljena od koje se nikad nije oporavio. Pokušavao je, išao je na rehabilitacije, ali spletom nevjerojatnih pehova nikad se nije uspio vratiti.

Na kraju prošle sezone odlučio je da je kraj. Perić je u Dinamo došao iz Osijekove škole 2013. kao 19-godišnjak. Za Dinamo je odigrao 184 utakmice, igrao je i Ligu prvaka, a već neko vrijeme živi u svojem Osijeku u koji se vratio s obitelji.

'Ne mogu reći da nije bilo bolno. Od šeste godine mi je samo bio nogomet. Sigurno da je s te strane bilo emotivno. Pogotovo što sam u Zagrebu bio 13-14 godina i nije bio taj rastanak lagan. Žena i ja s djecom u autu, pun auto. Gledaš stadion Maksimir, gledaš grad, sve ostavljaš iza sebe i vraćaš se živjeti u Osijek. Bez obzira što je Osijek moj grad, ali praktički sam cijelo svoje odrastanje proveo u Zagrebu. Naravno da je rastanak sa Zagrebom i povratak u Osijek bio emotivan trenutak za mene. No, brzo sam se prešaltao', rekao je Perić za Net.hr.

Iako je čitavu karijeru proveo uglavnom u Dinamu, Perić je ipak Osječanin u duši.

'Znate kako je to kod mene u tom pogledu. Rodio sam se kao Osječanin i navijao cijeli život za Osijek. Nije mi bilo na pameti ni u Hajduk ni u Dinamo. Ali, normalno, došao sam u Dinamo, proveo u njemu dugi niz godina, Dinamo mi se uvukao pod kožu zauvijek. Sve mi je Dinamo dao, vjerujem da sam i ja dao sve od sebe za klub. U krvi mi je Dinamo, a opet s druge strane i Osijek', rekao je Perić i dodao:

'To vam je kao kad imate dvoje djece. I jedno i drugo voliš isto. Nema tu da voliš nekog više. Sjećam se, kad sam bio u primeu u Dinamu, kad sam igrao u najboljim danima, želja mi je bila danas - sutra odigrati koju utakmicu za Osijek. Žao mi je što se to nije ispunilo, ali što je, tu je. Vjerujte mi, igrao bih besplatno, ali ozljede nisu dopustile. Za Osijek pogotovo, ali znam kad ne mogu doprinjeti, ne mogu. To je onda mučenje. Da znam da na bilo koji način mogu doprinijeti, besplatno bi igrao. Bio bih nesretan u Osijeku kad znam da ne mogu doprinijeti momčadi onako kako bih htio'.

Za reprezentaciju je odigrao jednu prijateljsku utakmicu protiv Gruzije i kvalifikacijsku protiv Slovačke.

'Dok sam u Dinamu bio 30. igrač, vjerovao sam da ću dospjeti u reprezentaciju. Bio sam preposvećen, maksimalno sam vjerovao u to. Pogotovo kad si pozicija koju sam igrao ja. Ta utakmica protiv Slovačke, pa ja sam o njihovim napadačima Boženiku i Hamšiku znao kako im se majka djevojačka preziva. Ništa te ne može iznenaditi i onda i svoje mane sakriješ, smanjiš. U takvoj situaciji, kad se maksimalno pripremiš i tehnički, taktički i informativno, analizom, ništa te ne može iznenaditi. 

Vjerujem da nije bilo ozljede, da bih sigurno imao još nastupa za nogometnu reprezentaciju Hrvatske. Ne mogu reći sigurno, to su opet ozbiljni igrači uvijek oko reprezentacije. Nakon toga su došli i Joško Gvardiol i Josip Šutalo i svi ostali, ali vjerujem da bih našao svoje mjesto. Ali dobro, otom potom', rekao je Perić.