Iza nogometaša pulske Istre jedan je od luđih tjedana. Prvo su si dopustili sramotu u osmini finala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa, ispavši od četvrtoligaša Kurilovca, a potom su pred svojim navijačima pobijedili Dinamo. Dovoljno uzbudljivo i za srčanog Slavka Blagojevića
Slavko Blagojević još prošle sezone s kapetanskom vrpcom jurio je u dresu Istre po terenima SuperSport Hrvatske nogometne lige. No od ove sezone u drugačijoj je ulozi. Naime preselio se na klupu, odnosno dio je pomoćnog osoblja treneru Oriolu Rieri.
Bez obzira na to što ima ipak drugačiju ulogu, ovaj 38-godišnjak i dalje jednako emotivno proživljava sve što se događa na terenu, a prošlog je tjedna i tugovao, ali i slavio. Podsjetimo, Istra je prvo u osmini finala izgubila od Kurilovca, a potom u nedjelju – pobijedila Dinamo.
'Baš tako, ludi tjedan. S time da smo cijeli tjedan upozoravali igrače da je Kup takvo natjecanje. Obično su tereni tih slabijih momčadi nešto lošiji, pa su i dečki dodatno napaljeni kada igraju protiv klubova iz najjačeg ranga. Doduše, imali smo i problem, iako ne volim alibije, načetih igrača i trener je odmarao njih petoricu, šestoricu. Potom je i Lončar dobio sina i nije ni išao na tu utakmicu. Dali smo priliku igračima koji manje igraju, ali nema alibija. Jednostavno, morali smo proći. Očito smo ušli labavo, brzo smo primili dva gola. Sramota za sve nas, mene je prvog bilo sram. Svaka čast Kurilovcu, bili su odlični domaćini. I ti dečki su zaslužili prolazak, više su htjeli pobjedu. Želim im puno uspjeha u nastavku prvenstva, ali i Kupu', iskren je bio Blagojević.
vezane vijesti
Jeste li kao igrač doživjeli takvo ispadanje?
Ne, nikad nisam ni od drugoligaša ispao, a kamoli od klubova koji su još niže rangirani. Međutim očito nam je taj poraz dobrodošao pa smo nakon toga imali razgovore, jer dobili smo šamarčinu, pa smo protiv Dinama grizli, htjeli i dali svoj maksimum te na kraju i pobijedili.
Kako je bilo pripremati momčad nakon šokantnog poraza?
Budale su ako nisu svjesni što im se dogodilo. Ispali su od kluba iz četvrte lige. Ali razgovarali smo poslije, bilo je tu svega i svačega. I dan prije utakmice, na treningu, sve je pucalo, išlo se 'sto na sat', tako da smo morali i prekinuti trening. Obavili smo razgovor i rekli igračima što je trebalo. A oni su fantastično reagirali na terenu. Rekao sam im da ne može biti idealnija utakmica za iskupljenje – dolazi ti najbolji klub u Hrvatskoj, koji je je 20 godina dominirao ligom. Veća motivacija im nije trebala, bilo je bitno samo da daju sve od sebe. Da ginu jedan za drugoga, da si budu podrška. Čak je i rezultat nebitan ako 'poginu' na terenu. Tako je i bilo.
Jeste li se nadali pobjedi?
Sigurno da jesmo, znali smo u kakvoj je Dinamo situaciji. Stvarno respekt, ali jako dobro smo ih analizirali. S druge strane, bili smo svjesni i da su oni uzdrmani, a i u Puli smo im u zadnjim utakmicama pružali dobar otpor.
Prošle godine ste pobjedom 3:0 'smijenili' Fabija Cannavara?
Tako je, da. I to nam je bio pokazatelj da se može. Jedino što sam i tu utakmicu gledao s klupe, ali sam igrao u onoj 2:2, kada nas je vodio Paolo Tramezzani. Također, rekao sam im: 'Gledajte, dečki, u Dinamu sada igraju Beljo, Bakrar, Lisica, Valinčić, igrači koji su nekad igrali u Istri, pa su došli do Dinama. I možda i vi jednog dana odete tim putem.' Bilo je dosta motivacije. Naravno, Dinamo teško možeš dobiti ako nemaš i mrvicu sreće. Moraš zabiti svoje malobrojne prilike. I to je to.
Dinamo je dominirao, imao preko 20 udaraca, preko 20 kornera.
Dinamo je odigrao stvarno dobru utakmicu. Kada vidimo koliko su prilika imali, udaraca, kornera... Ali očito se uvukla nekakva nervoza. Osobno ne vidim u toj momčadi nekog lidera. Rekao bih možda za 'malog' Stojkovića da on jedini ima to u sebi. U njemu vidim ono – 'daj meni loptu', jedini dribla, puca, pokušava nešto, preuzima odgovornost. Dosta je novih igrača, koji su došli prije dva, tri mjeseca. Dosta je i mladih. A ti stranci koji su došli možda nisu ni svjesni što taj Dinamo znači za nas u Hrvatskoj. Moraš imati lidere, tri, četiri igrača koji to nose.
Vi ste i na klupi pokazali prepoznatljivu srčanost, odnosno zaradili ste crveni karton?
Ah... Možda sam malo previše burno reagirao kod nekih situacija u želji za pobjedom. Morao sam igračima pomoći da uhvate malo zraka (ha, ha).
I nakon utakmice bilo je uzbudljivo na Aldo Drosini – vi ste slavili, a dinamovci su odrađivali krizni sastanak?
Iskreno, nismo ništa čuli, svađaju li se ili razgovaraju. Znam da su ostali valjda dva sata. Zbilja ne znam što su razgovarali, tko je vodio glavnu riječ. Zapravo, baš me zanima tko je pričao. Jer odlično su krenuli u sezonu, sve mladi, sjajni igrači. Ali čim su došli prvi problemi, tu se sada vidi karakter ekipe i tko će kao lider iskočiti, povesti ih. Prošle godine imali su Petkovića, Ademija, Ristovskog... Njih više nema i pitanje je tko će preuzeti tu ulogu. A mi smo malo slavili na stadionu, potom i otišli na večeru. Ta nam je pobjeda dobrodošla.
