Ančić je na splitskim Firulama podsjetio da njegov TK Split danas slavi obljetnicu, ponovio da je ponosan na članstvo u njemu i nakon gromoglasnog pljeska dobrodošlice kroz suze provukao neizbježne riječi:

'Povlačim se iz sporta koji volim, ali neka ovo ne bude tužan dan. Odlazim uzdignute glave kao čovjek koji se nikada nije predao i ponosan je na sve što je napravio. Zadnje godine su bile preteške, a karijeri je presudila ozljeda leđa. Moje tijelo više ne može pratiti ritam koji moderni tenis zahtijeva i odlučio sam da, ako ne mogu bit na vrhunskoj razini, nema smisla igrati uopće.'

Tek mu je 27:

'Da, sada ulazim u najplodonosnije godine većine sportaša, ali moj put je prema puno toga specifičan. Sa 16 godina sam postao olimpijac, sa 20 imao i medalju, godinu kasnije i Davis cup, a sa 22 sam uz Nadala bio najmlađi član top 10 i pobjeđivao velikane. Onda se dogodio Krefeld i Davis cup protiv Njemačke kada je sve krenulo po zlu…'

Othrvao se suzama i nastavio:

'Nikada nisam išao linijom manjeg otpora, a tada su uspjesi najslađi. Nezaboravan je osjećaj kada se diže Hrvatska zastava, kada cijela država ne spava zbog naših mečeva, slušanje himne u Bratislavi kad smo osvojili Davis cup… Sada ću tu energiju usmjeriti na pravo.'

Od tenisa će, barem neko vrijeme, u potpunosti apstinirati:

'Proći će puno vremena dok neću moći pogledati vrhunski meč, ali još ćete me gledati u tenisu. Sada mi treba odmor, ali sigurno ću se, ne znam u kojoj funkciji, vratiti u sport koji volim.'

Tenisu nije mogao reći zbogom. Srećom.