Nizozemski nogometni savez nakon odluke nizozemske vlade o zabrani sportskih natjecanja do 1. rujna donio je odluku o okončanju sezone, što je posebno rastužilo našeg Alena Halilovića. Naime nakon višemjesečne adaptacije na novi klub Halilović se u drugom dijelu sezone izborio za minutažu, u veljači je bio u najmomčadi mjeseca, zabio je i prekrasan pogodak protiv Den Haaga te, unatoč promašaju protiv Ajaxa, dobio na samopouzdanju, a onda je zbog pandemije koronavirusa sve stalo
Prošlotjedna odluka o prekidu nizozemskog prvenstva loše je sjela svim ljubiteljima nogometa u ovoj zemlji, jer nizozemski je savez jednostavno poništio cijelu ovu sezonu, kao da se ništa nije ni igralo. Za našeg Alena Halilovića, s nekog rezultatskog aspekta, ova odluka ne donosi neku štetu jer se Heerenveen, za koji je ove sezone igrao kao posuđeni igrač, nalazio u sredini tablice, bez nekih većih izgleda da bi dohvatio europska natjecanja, ali i da bi stigao u opasnu zonu.
'Nažalost, odluka je takva kakva jest, nekima odgovara, nekima ne, ali gotovo sam siguran da se neće ništa mijenjati, kao što je bilo u Belgiji. Ja sam se nakon te odluke vratio u Zagreb, sada sam doma, s obitelji, ali u dvotjednoj izolaciji, i čekam informacije iz kluba. Hoćemo li se i kada vratiti treninzima, ne znam', javio se u nedjelju za tportal, po povratku u Hrvatsku, Alen Halilović.
Znači, morat ćete se vratiti u Heerenveen, bez obzira što se prvenstvo neće igrati, a vama istječe ugovor 1. srpnja?
Da, stav je kluba da se ne može tako dugo biti bez treninga. Naravno, čekamo kada će dobiti dopuštenje za održavanje treninga, ali sigurno će to biti kao i drugdje u Europi, u manjim skupinama. Ono što jedino znam jest da sljedeću sezonu neću ostati u Heerenveenu, ali kako imam ugovornu obvezu do ljeta, moram je poštovati do kraja.
Vi posebno žalite zato što je sezona okončana, jer ušli ste u dobar ritam. Moramo podsjetiti da ste u Heerenveen došli kad je sezona već počela, kada je momčad bila posložena, što je značilo da morate čekati svoju priliku.
Taman sam počeo igrati kako treba, suigrači su me počeli 'osjećati' u igri i nakon tih prvih nekoliko mjeseci prilagodbe sve je sjelo na svoje mjesto. Bilo je asistencija, taj jedan pogodak, zbilja sam se osjećao odlično. Vjerovao sam da tako mogu završiti i cijelu sezonu, ali onda je stigao ovakav rasplet.
Znači, u ljeto, odnosno na pripreme kada već krenu, vraćate se u Milan. Imate li ikakvih informacija o tome što možete očekivati u crveno-crnoj momčadi?
U ovom času nemam apsolutno nikakvu informaciju, jer vjerojatno ni oni ne znaju što će biti, niti kada će uopće početi s treninzima za završetak ove sezone. Čekam da mi se jave i ponude nekakvo rješenje. Prema onome kako sada stvari stoje, odnosno prema ugovoru koji imam, vjerujem da ću odraditi pripreme s njima. Nažalost, sada više u klubu nemam Zvonimira Bobana, pa mi je onda i teže dolaziti do informacija. Ova situacija s koronavirusom unijela je totalnu zbrku.
S Halilovićem smo se čuli u nedjelju, taman na šestu godišnjicu njegova posljednjeg gola u Dinamovom dresu. Naime 2014. godine zabio je u remiju s Lokomotivom za konačnih 1:1. Iz Dinama je otišao i kao najmlađi strijelac HT Prve lige, ali i kao najmlađi debitant u A reprezentaciji.
Jeste li tada mogli zamisliti da ćete u šest sezona proći toliko toga, od transfera u Barcelonu i treninga s Messijem, Neymarom, Suarezom, igranja u španjolskoj La Ligi protiv Ronalda i ostalih zvijezda, selidbe u veliki HSV, pa potom i Milan.
Iskreno, tada nisam mogao ni pomisliti što me sve čeka. Posebno u tako nekom kraćem periodu. Svašta mi se događalo zadnjih godina, čak i više nego sam očekivao, ali očito je taj moj put morao izgledati ovako.
Jeste li tim putem zadovoljni ili mislite da je on mogao izgledati i bolje, s obzirom na to da ste bili etiketirani kao 'hrvatski Messi' i jedna od najvećih nada hrvatskog nogometa?
Vjerujem, odnosno vidim da je bilo i krivih poteza. Bilo je i dobrih, ali bilo je i puno pehova. Recimo, kad sam u Las Palmasu počeo igrati jako dobro, teško sam se ozlijedio, odnosno stradao mi je gležanj, zbog čega sam završio na operaciji. Evo, i sada u Nizozemskoj, kada sam uhvatio pravu formu, dogodio se prekid. A tako je bilo gotovo svugdje, nekakav peh, nekakva ozljeda. Ono što je najvažnije jest da sam svjestan da mogu igrati puno bolje, ali samo mi treba kontinuitet.
Spomenuli smo taj vaš odlazak iz Dinama sa samo 18 godina. No vama su i već puno prije toga stavljali velik teret na leđa. Pa ste igrali u A reprezentaciji s Modrićem, Olićem, Vidom, Ćorlukom (op.a., u prijateljskoj utakmici 10. lipnja 2013. protiv Portugala), a koji mjesec kasnije opet ste bili u kadru U-17 reprezentacije. Jesu li vas takvim tretmanom možda i previše opteretili? Niste imali pravo na krivi korak, lošiji dan.
Teško mi je sada govoriti o tome je li netko pogriješio ili nije. Sjećam se samo da se uvijek o meni govorilo ili kao da sam odličan ili da sam katastrofa. A znate, bez obzira na sav taj popratni sadržaj oko nogometaša, sve to zna jako zaboljeti. I sada me prate isti takvi komentari. No počeo sam se ne obazirati na tuđe priče, sve je to proces odrastanja. Trudim se na svakom treningu, u svakoj prilici, na svakoj utakmici, dajem svoj maksimum i to je jedino što mogu napraviti. Na ostalo ne mogu utjecati. Možda su najbolji primjer toga kako me se ocjenjivalo zadnje utakmice za mladu reprezentaciju. Protiv Grčke sam odigrao solidnu utakmicu, ali onda se najednom pisalo kako sam odličan, kako se vraćam u obranu, kako sam igrao u oba smjera, kako sam sazrio, kako uklizavam, kako sam pravi kapetan. No na Euru, protiv Rumunjske, u kojoj smo izgubili, mene se označilo kao jedinog krivca. Kao da sam ja bio jedini na terenu, da nisam želio igrati obranu, da se nisam htio vraćati. OK, s vremenom shvatiš da se kao nogometaš moraš svaki dan dokazivati i da je takav odnos prema svima, ali imao sam dojam da se mene iz nekog razloga gledalo drugim očima.
Malo je uzeo predah, pa ipak dodao i ovo.
Naravno, nisam ja ni Messi niti netko njegovog ranga. Ali žalosti me kada me mnogi spominju u negativnom kontekstu, kada me se uspoređuje s igračima koji svi zajedno nemaju utakmica u ligama petica kao ja. Do 20. godine odigrao sam ih 37, a s 22 godine 80 utakmica. Zar bih odigrao toliko utakmica da ne igram obranu, da ne ispunjavam trenerove zamisli? Žao mi je samo što oni koji me kritiziraju ne znaju da mladog igrača treba ispratiti i ponekad istrpjeti. Ali, najiskrenije, meni su sve te kritike najbolji motiv.
Još uvijek stojite iza svoje izjave da ponudu Barcelone niste mogli odbiti?
Imao sam ja u Dinamu i sretne, ali i tužne periode. No kada vas pozove Barcelona, onda mislim da nema igrača na svijetu koji ne bi tu ponudu i prihvatio. Tako da i sada razmišljam tako. A što se Dinama tiče, iskreno pamtim samo sretne i vesele dane, jer prošao sam Dinamovu školu, on me stvorio igračem, ali u jednom trenutku ja sam otišao svojim putem.
Među Dinamom dok ste vi igrali i ovim sadašnjim postoji poveznica, a to je Damir Krznar, koji je tada bio pomoćni trener Zoranu Mamiću, a sada će biti Igoru Jovićeviću.
Vidim, pratim. I mogu mu, baš kao i Igoru Jovićeviću, poželjeti sreću. Ali moram spomenuti i dvije godine vrhunskih rezultata Nenada Bjelice. A sada, zašto je došlo do razlaza i prekida suradnje, ne mogu komentirati jer niti sam dio svlačionice, niti sam upućen u detalje.
U ljeto 2019. bili ste kapetan hrvatske U-21 selekcije na Euru u Italiji i San Marinu. Nekako se nameće pitanje vidite li se opet u kadru A reprezentacije?
Mislim da je to što je odgođeno Europsko prvenstvo prilika svim igračima koji je ove sezone koji nisu dobili. To se, naravno, odnosi i na mene. Naravno, ima igrača koji su 'zacementirani' svojim statusom, ali svi će se opet u sljedećoj sezoni morati dokazivati. Koliko vidim, izbornik prati i uvijek nagrađuje one koji igraju dobro, a sada je na svima, pa tako i meni, da se pokušamo nametnuti. Ovo sve može i meni biti dodatni poticaj da još više zapnem, potrudim se i pokažem da zaslužujem biti tamo. Naravno, ako ne budem igrao u svom klubu i ako ne budem pružao partije koje bih trebao za taj nivo, onda naravno da poziv ni ne zaslužujem.
U tih šest sezona, kao ste sami rekli, bilo je uspona i padova. Odnosno sretnih i manje sretnih epizoda. Znamo da su vas u HSV-u izigrali, baš kao i u Standardu iz Liegea, a da ste najbolji nogomet igrali u Španjolskoj.
'Da, istina. Tamo sam igrao u 70 do 80 posto utakmica. Momčadi su i bile tako koncipirane te sam dobivao podršku trenera. Naravno, sve je to vezano uz rezultat. Ako igraš, a rezultat je povoljan, onda je i slika o tebi drugačija. No definitivno mi je taj nogomet u Španjolskoj nekako najbolje sjeo. Ali u ovom trenutku fokusiran sam na povratak u Milan. Imam osjećaj da sam tamo ostao dužan, igrao sam protiv Olympiacosa i Dudelangea, ali tu sezonu rezultati su bili loši, momčad se mučila i nama, mlađima i novima, nisu davali baš previše prilike. Možda sam trebao biti malo strpljiviji te čekati svoju priliku, ali onda se pojavila opcija s posudbom u Belgiju, što se pokazalo mojim lošim izborom. Zato ću sada pametnije (ha, ha)', zaključio je Alen Halilović, odlučan da ovo vrijeme koje je pred njim iskoristi za što bolje treninge, kako bi se u Milanu predstavio u najboljem svjetlu. A ako bude na nivou igara kao u dresu Heerenveena, izborit će se i za svoje mjesto.
