Za to će se ipak morati poklopiti neke stvari, odnosno derbi na Poljudu između Hajduka i Rijeke. Dinamo se mora nadati da će mu najveći rival pomoći, da će otkinuti nešto Rijeci i tako titulu prvaka usmjeriti prema Zagrebu.

To neće biti lako iz objektivnih razloga. Hajduk izgleda kao da ne može pobijediti apsolutno nikoga, a Rijeka šampionski dobiva utakmice, onako kako ih je Dinamo dobivao u finišu prošle sezone - bez prevelike igre, na mišiće i uz sjajno raspoloženog golmana. Na Dinamu je da odradi svoj dio posla protiv Lokomotive i Varaždina i - nada se.

Perkovićeve zasluge najveće

Dogodi li se da Rijeka prva trepne i da negdje prospe bodove, bit će to najluđi rasplet u novijoj povijesti SHNL-a. Titulu bi tako uzela momčad koju su 23. travnja nakon poraza od Gorice baš svi otpisali, uključujući i ona sebe samu, i koja je nadoknadila ogroman zaostatak s, lako moguće, sedam pobjeda u zadnjih osam kola.

Za to najveće zasluge idu Sandru Perkoviću. Čovjek koji je Dinamo prvi put ove sezone preuzeo poslije debakla u Münchenu izgubio je u Koprivnici 4:1 i onda se maknuo Nenadu Bjelici. Početkom travnja opet je uskočio i to nakon još jednog katastrofalnog poraza, onog u Puli 3:0, zbog kojeg je Dinamo još jednom ispao iz utrke za titulu.

Momčad je bila u groznoj formi, igrači su izgledali kao da jedan s drugim ne razgovaraju i na Perkoviću je bilo da izgura ovu sezonu do kraja. Pa što bude. A bilo je to da je v.d. glavnog trenera u drugom pokušaju uspio stabilizirati momčad, brzo je povezao dvije pobjede i, osim vjerojatno kobnog poraza u Velikoj Gorici, dosad nije napravio krivi korak.

Pokazalo se da je Perković nakon odlaska Fabija Cannavara bio upravo ono što je trebalo momčadi. Netko tko je poznaje u dušu, tko točno zna kako se koji igrač osjeća i kako sa svakim od njih treba postupati te, što nije nevažno, tko mora igrati na kojoj poziciji.

Iako je u početku odavao dojam čovjeka koji se silom prilika nalazi tu gdje se nalazi, Perković je kod igrača uvijek uživao jako dobar status. Stariji igrači cijene to što ih poštuje, ali što isto tako oni kod njega nemaju prevelik kredit, odnosno ne mogu živjeti na staroj slavi. Tko može - igra, tko ne može - ne igra. To je odnos koji nositelji svlačionice cijene i njihovo povjerenje prema Perkoviću prelilo se i na ostatak momčadi.

'Našao je formulu uz pomoć koje na treninge dolazimo sretni i igramo s guštom, a najvažnije je da nam je vratio samopouzdanje. Nedostajala nam je ta neka iskra, taj momčadski duh. U svlačionici je sve bilo dobro, ali je na terenu nekad nedostajalo toga da ukližeš za nekoga i pomogneš mu, a ne da širiš ruke i ljutiš se na njega. To smo dobili s Perkovićem', rekao je u nedavnom intervjuu za tportal Martin Baturina.

Promijenio je pristup i pridobio navijače na svoju stranu

Samopouzdanje je dobio i sam Perković. U izjavama prije i nakon utakmica počeo je djelovati samouvjereno, nije se razbacivao dosadnim floskulama, već je odavao dojam čovjeka koji zna što radi i kako da dođe do toga. Nije se razbacivao ni najavama, uglavnom je šutio i radio i momčad se dizala iz utakmice u utakmicu.

A što ako Perković uspije? Bit će zanimljivo vidjeti kako će se odvijati njegova karijera uspije li na kraju priče senzacionalno osvojiti naslov prvaka. Nije tajna to da je Mario Kovačević jednom nogom u Maksimiru za sljedeću sezonu, ali je Perković u ovom kratkom razdoblju pridobio puno simpatija navijača, čije su želje sve jasnije u komentarima na društvenim mrežama.

Teško je ipak vjerovati da će Zvonimir Boban odlučiti ostaviti Perkovića, ali eventualno uspješan kraj sezone potencijalnom Dinamovom spasitelju otvorio bi vrata nekom angažmanu glavnog trenera. Ne bi mu to bilo prvi put. Radio je već na Cipru i u Latviji, no rezultat s Dinamom bila bi mu daleko najveća stvar u dosadašnjoj karijeri.

Bit će na kraju sezone puno pretumbacija na klupama diljem SHNL-a pa nije nemoguće da netko perspektivnom Dinamovom klupskom vojniku pruži šansu. I njemu će to sigurno biti zanimljivo. Sumnjamo da bi pristao biti nekome pomoćnik ako se na kraju sezone okiti titulom...