Lana Ujević Telenta rođena je u Njemačkoj, no njezini roditelji odlučili su se vratiti u Hrvatsku da bi ona i mlađe sestre Tina i Mateja nastavile školovanje u Hrvatskoj. Lana je upisala studij njemačkog jezika i književnosti te portugalskog jezika na Filozofskom fakultetu. Tijekom studija upisala je i dramsku radionicu Kubus, preko koje je dobila prvu audiciju i ulogu u seriji 'Zlatni dvori'.

Potom je upisala Akademiju dramske umjetnosti, a do sada je ostvarila brojne uloge. Publiku je, među ostalim, osvojila kao naivna pjevačica Mila u drugoj sezoni HRT-ove serije 'Dnevnik velikog Perice' te kao glumica/pjevačica u operi 'Životinjska farma' u režiji Krešimira Dolenčića. Također je 2022. glumila u deset epizoda serije 'Urgentni centar' u Srbiji, imala je ulogu u kratkometražnom filmu Antonete Alamat Kusijanović 'Stane', a 2023. snimila je s Draženom Krešićem i svoju prvu radio-dramu na HRT-u.

Privatno zrelija od Nike

Što vam se najviše sviđa u seriji 'U dobru i zlu'? Što vas je privuklo vašem liku?

Prije svega rekla bih da mi se jako sviđa ekipa. Sva ekipa koja radi na setu, i tehnički i kreativni dio i glumci. Svaki dan mi je jako ugodan za rad. Što se tiče onoga što me privuklo mom liku, jako sam se lako povezala s Nikom. Imam dvije sestre i ta uloga sestre mi je draga. Jako sam povezana s obitelji, pa sam jako dobro razumjela što to znači 'u dobru i zlu'. Srećom sam dobila lik Nike i lijepo mi je raditi na njoj te zavoljeti njezine vrline i mane.

Kako ste gradili lik? Možete li se prisjetiti izazova i zabave?

Najizazovnije što se tiče uloge Nike je to da sam ja privatno zrelija od nje, što zbog godina, što zbog života generalno, pa mi je u nekim scenama izazovno shvatiti zašto je nešto odlučila, ali mi je baš zbog toga zabavno kopati po njezinoj glavi, opravdati je i voljeti je takvu kakva jest.

Možete li nam otkriti kako će se razvijati vaš odnos s Tomom?

Ne smijem otkrivati previše, ali ono što mogu reći jest da nas dvoje i dalje očekuju klasični usponi i padovi. Sve ostalo neka ostane iznenađenje.

'Dosta sam kritična'

U seriji 'Zlatni dvori' glumili ste vrlo mladi. Kako danas gledate na to iskustvo?

'Zlatni dvori' bili su mi prvi profesionalni projekt, uz 'F20', film Arsena Ostojića. To je bilo prije Akademije. I danas na to iskustvo gledam kao na jako vrijedno jer sam odmah bačena u zanat. Tamo sam naučila brzo najtemeljitije raditi. Bilo mi je jako stresno, ali istovremeno jako lijepo. Imala sam veliki respekt prema svim kolegama glumcima i danas sam u super odnosima s njima. Danas i radim s nekima od njih na ovoj seriji - s Martinom, Katarinom… To me iskustvo zapravo motiviralo da probam upisati Akademiju, pa sam se odvažila otići na prijemni. 'Zlatni dvori' bili su ključan moment u mom glumačkom životu.

Kako je to gledati sebe na malim ekranima?

Nastojim sad to izbjegavati. Pogledam tu i tamo iz neke znatiželje jer ne mogu nikada točno znati kako to na kraju izgleda, niti mislim da je to toliko važno. Gledam više iz nekih tehničkih razloga i s ciljem učenja i boljeg snalaženja. Dosta sam kritična. Čovjek uvijek misli da može malo bolje, pa tako se i ja uhvatim da kritiziram sebe. Što sam starija, to više učim da treba zapamtiti i zaboraviti.

Osim na malim ekranima, gledali smo vas na filmu i u kazalištu. Što vam predstavlja veći profesionalni izazov, glumiti ispred kamere ili na daskama što život znače?

Sve mi je jednak izazov. I film i kazalište i serija. Samo je drugačije iskustvo. Gluma je uvijek gluma i jedini cilj mi je da bude iskreno. U kazalištu aktivnije koristim tijelo i glasnija sam, a na televiziji se neke stvari mogu vidjeti. Tako da je za različite projekte potrebna neka drugačija vrsta koncentracije, ali svakoj ulozi individualno pristupam i gradim je malo-pomalo. Oboje je izazovno u najboljem smislu i jednako zabavno.

Koliko je važna energija koju dijelite s kolegicama i kolegama u nekom glumačkom projektu? Je li vam važno, što bi se reklo, to da ste dobro kliknuli?

Lakše je surađivati s ljudima s kojima klikneš i teško mi je govoriti o tome jer imam osjećaj da me u dosadašnjem radu stvarno pratila sreća i da sam stvarno kliknula sa svima. Nisam nikada imala problem u nekom glumačkom projektu. Kad se dogodi da ne kliknem s nekim, onda ću vam moći bolje odgovoriti na ovo pitanje. (smijeh)

Koje vaše životne uloge su inspirirale glumačke, i obrnuto?

Pa ne znam. Za svaku ulogu na kojoj radim, kopam po sebi i tražim što bih ja bila da su okolnosti bile drugačije. Zatim istražujem kakve bi okolnosti bile da sam ja drugačija, i kroz to gradim lik. Tako da jedno na drugo konstantno utječe. Trenutno mi je teško navesti konkretnu ulogu jer sigurno svako životno iskustvo utječe na shvaćanje neke uloge. Isto tako, mislim da svako tuđe iskustvo, kao i svako poznanstvo s nekom osobom, ili čak kada vidim nekoga zanimljivog na cesti - neki dio toga može završiti u nekoj ulozi ili poslužiti kao inspiracija.

Osim glume, mogli smo čuti vaš talent za pjevanje. Pjevali ste u operi 'Životinjska farma', a Mila Majher vam je prva doslovna 'pjevačka uloga', odnosno uloga pjevačice. Od koga ste naslijedili talent za glazbu?

Talent za glazbu naslijeđen je od mame, odnosno cijele te strane obitelji, bake i djeda koji sviraju i pjevaju cijeli život. Nisu to nikada pretvorili u profesiju, ali im je bio gušt, pa tako i meni. A i s tatine strane isto, djed mi je svirao i pjevao, pa je to neki obiteljski miks. S tatine strane svi su storytelleri, pa sam ja ispala neki spoj svega toga. Glazba mi je uvijek značila u životu, ali se nije dogodilo da mi bude primarno zanimanje, nego gluma, i baš mi je drago da sam imala priliku igrati ulogu u kojoj sam mogla živjeti taj neki dječji san da postanem pjevačica.

Uvijek je više slušala stranu glazbu

Koju glazbu inače preferirate?

Čudno mi je odgovarati na to pitanje jer se to nekako uvijek mijenja. Najtočniji odgovor bio bi da slušam stvarno svakakve žanrove. Prošla sam faze i rocka, i metala, i pop rocka, i jazza… Ma uglavnom sve što se može nabrojati. Jedino što mogu izdvojiti je da sam uvijek više slušala stranu glazbu. To mi je bio jedan od načina za učenje engleskog jezika jer sam voljela pamtiti tekstove i tako mi je taj tekst ulazio u glavu. Tako da danas više slušam stranu muziku, iako imamo i mi odličnih izvođača.

Koliko često otputujete u Njemačku, zemlju u kojoj ste rođeni i u kojoj ste proveli dio djetinjstva?

Ne putujem često u Njemačku. Tamo sam odrasla, ali sam ipak odgojena u balkanskom obiteljskom okruženju. Otkad smo se odselili, mislim da smo bili svega dva, tri puta jer je većina moje obitelji u Hrvatskoj, a obitelj koja je u Njemačkoj ljeti dolazi ovdje da se vidimo. Osim toga, zadnjih godina mi je, nažalost, ali i nasreću, raspored takav da jedva stignem nekamo otputovati, ali voljela bih otići malo vidjeti kako se promijenilo mjesto u kojem sam rođena.

Kad smo kod djetinjstva, kako je vaše izgledalo? I možete li nam otkriti čime vas je osvojio suprug Tin Telenta?

O svom djetinjstvu i partneru mogla bih dugo pričati, ali jako je teško sročiti sve u jednom intervjuu. Djetinjstvo mi je bilo lijepo i omogućilo mi je da danas budem jako povezana sa sestrama i roditeljima. Muž je isto obiteljski čovjek i mislim da smo se tu nekako podsvjesno našli prije nego što smo svjesno odlučili da ćemo i mi postati obitelj.

'O planovima ne mislim više ništa'

Negdje sam pročitala da sa suprugom gledate kvizove i natječete se s njim u 'Potjeri' na kauču. Tko više pobjeđuje?

Ovisi o setu pitanja. Neke stvari oboje znamo pa je stvar samo u tome tko je što prije rekao. Neke stvari koje on zna ja nemam pojma i obrnuto. Ovisno o kategorijama, on me ubija u sportu, ja njega u kulturi. Rekla bih da smo tu negdje.

Djelujete vrlo vedro, pozitivno. O kojim životnim temama obično razmišljate?

Ne znam kako bih odgovorila na ovo pitanje. Drago mi je da djelujem vedro i pozitivno jer se uvijek nadam da ću nekako nekome moći uljepšati dan pozitivnom energijom i svjesna sam, kao i svi, toga kako se osjećaš kad nisi najbolje. Nekad te samo nečija energija može iz toga iščupati, bar nakratko. Imam knjigu koju mi je muž nedavno kupio iz fore, a koja se zove 'Kako manje misliti'. Još je nisam otvorila jer mi se zapravo sviđa razmišljati o nekim stvarima. Nekad malo previše razbijam glavu, ali to je opet nešto što mi u mom poslu i koristi. Uvijek nastojim širiti um da bih mogla igrati ljude koji su doživjeli različite stvari od onih koje sam ja doživjela. Često razmišljam o tome kako bi bilo kada bi sve ovo moje bilo nešto potpuno drugo. I kako se i zašto se sve što se događa, događa meni ili nekome drugome…

Na čemu novom radite? Kakvi su vam planovi, želje, snovi?

Imam nešto čemu se jako veselim, što ne smijem još otkriti. Planovi mi se nikada ne ostvare. Svaki put kada sam nešto isplanirala, dogodilo se nešto drugo. Nekada je bilo puno bolje od onoga što sam mogla planirati, nekada je bilo puno gore od sveg najgoreg što sam mogla zamisliti da će biti, tako da o planovima ne mislim više ništa. Želje i snovi, hm... Naučiti uživati u svakom danu, pa makar nakratko, bez obzira kakav bio. Igrati neke velike uloge koje će mi dozvoliti da narastem kao čovjek i možda nekome tko to gleda pružiti radost, novo saznanje ili bilo što što će pozitivno utjecati na dan, život ili vrijeme provedeno u kazalištu ili pred televizijom.