Film, koji potpisuje scenarist Noah Oppenheim, donosi napetu priču o mogućem scenariju ako bi Sjedinjene Države otkrile lansiranje nuklearne rakete prema svom teritoriju. U središtu radnje je lanac zapovijedanja i kaos koji bi nastao u takvoj situaciji.

U glavnim ulogama su Rebecca Ferguson, Anthony Ramos i Idris Elba kao američki predsjednik, a napetost filma dodatno pojačava činjenica da radnja prikazuje više perspektiva – od Bijele kuće do zapovjednih centara – ali završava bez prikazivanja konačne odluke predsjednika i bez otkrivanja sudbine Chicaga.

Publiku je upravo taj nagli i otvoreni završetak podijelio. Neki su ga nazvali antiklimaktičnim, dok su ga drugi vidjeli kao hrabar i promišljen redateljski potez.

Filmski kritičar Rolling Stonea David Fear napisao je da je završetak 'dizajniran tako da izbjegne rasplet i natjera publiku da vrisne: 'Čekaj, stvarno?', dok je John Powers iz NPR-a zaključio da je scenarij 'za njegov ukus previše neodređen'.

No, Fred Kaplan sa Slatea ima drukčiji pogled: 'U početku sam negodovao, ali što sam više razmišljao, shvatio sam da je to jedini logičan završetak.'

Na društvenim mrežama mišljenja su još oštrija – neki su za film rekli da ima 'najgori završetak ikad', dok su drugi tvrdili da 'nema nikakav smisao ni nagradu za gledatelja'.

Ne odustaje od vizije

Unatoč kritikama, Kathryn Bigelow, poznata po Oscarom nagrađenim filmovima 'Narednik James' i 'Zero Dark Thirty', ne odustaje od svoje vizije.

'Želim da publika napusti kino s mišlju: Što sad? Ovo je globalni problem i, naravno, nadam se da ćemo jednog dana smanjiti nuklearne zalihe', rekla je 73-godišnja redateljica za Netflixov Tudum. 'Dok se to ne dogodi, živimo u kući od dinamita. Smatrala sam da je važno iznijeti tu poruku i potaknuti razgovor. To je eksplozija koja me zanima - ona između ljudi nakon što pogledaju film.'

Završetak nije bitan, pitanje moći jest

Scenarist Noah Oppenheim u razgovoru za Decider objasnio je da neodgovorena pitanja - što predsjednik odlučuje i detonira li se raketa - nisu poanta filma.

'U glavi imam odgovore na oba pitanja, ali to nije važno za ono o čemu želimo da publika razmišlja', rekao je. 'Prvo pitanje je: treba li jedna osoba imati moć odlučiti o sudbini cijelog čovječanstva, s minimalnom pripremom i u svega nekoliko minuta, dok u isto vrijeme bježi za vlastiti život? To bi već samo po sebi trebalo biti dovoljno zastrašujuće.'

Dodao je da je kraj zapravo 'poziv na razmišljanje i poziv na razgovor'.

'Bez obzira na to kako zamislite kraj, već ste svjedočili hororu. A u stvarnom svijetu to oružje i ti procesi i dalje postoje, tiho prisutni u pozadini naših života. Pitanje je: jesmo li s time u redu ili ćemo napokon nešto poduzeti?', zaključio je Oppenheim.