Preranim odlaskom Matije Dedića, koji je iznenada preminuo u nedjelju 8. lipnja u 53. godini života, ponovno su postali aktualni i njegovi posljednji intervjui. Jedan je posebno, zbog njegove skromne želje, upečatljiv
Dva mjeseca prije iznenadne smrti, hrvatski glazbenik i pijanist Matija Dedić dao je veliki intervju za Centar za kulturu Novi Zagreb. Povod je bio njegov koncert Matija svira Matiju, zbog kojeg je bio iznimno sretan, jer se napokon posvetio svojim skladbama.
'Nadam se da će projekt Matija svira Matiju zaživjeti. Sad mi paše sviranje mojih kompozicija. Želim se malo odmoriti od svih obrada, a pogotovo, uz najdužnije poštovanje ocu, od projekta Matija svira Arsena, koji sam od 2016. svirao više od 100 puta. Želim se posvetiti opusu koji sam napravio', ispričao je sjedeći za klavirom Matija Dedić.
vezane vijesti
U intervjuu se dotakao svega, no posebno je upečatljiv kraj gotovo desetominutnog razgovora, u kojem mu je novinar poželio puno sreće.
'Matija, hvala ti na ovom razgovoru. Želim ti iznimno puno sreće', rekao je novinar, na što je Matija brzo dobacio: 'Zdravlja, zdravlja'.
Matija Dedić je bio jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatske jazz scene, a dolazio je iz poznate glazbene obitelji – bio je sin kantautora Arsena Dedića i pjevačice Gabi Novak.
Nakon što je 1997. diplomirao jazz na Umjetničkoj akademiji u Grazu, Dedić je postao član Boilers Quarteta te krajem 1990-ih osnovao vlastiti Matija Dedić Trio. Tijekom bogate karijere surađivao je s brojnim domaćim i svjetskim jazz glazbenicima, među kojima su Boško Petrović, Darko Jurković, Tamara Obrovac, Buster Williams, Jeff Ballard, Lenny White, Larry Grenadier, Antonio Sanchez, Scott Colley, Kendrick Scott, Vicente Archer, Mark Murphy i Ignacio Berroa. Osim u jazzu, surađivao je i s poznatim hrvatskim glazbenicima iz drugih žanrova.
Nastupao je širom Europe, kao i u Brazilu i Sjedinjenim Američkim Državama, a 2002. bio je finalist prestižnog natjecanja mladih jazz pijanista na festivalu u Montreuxu. Svoje autorske skladbe objavio je na albumima poput 'Octopussy' (1998), 'Solo/Part 1' (2000), 'Sentiana' (2012), 'Ligherian Rhapsody' (2015) i 'Dedicated' (2017). Poznat je i po obradama djela drugih autora, primjerice na albumima 'Tempera' (2004, obrade Gibonnija), 'Kontesa' (2010, Dora Pejačević) te 'Matija svira Arsena' (2015, posvećen ocu Arsenu Dediću).
Dedić je skladao i za televiziju i kazalište, a tijekom karijere osvojio je brojne nagrade, među kojima su priznanja Hrvatskog društva skladatelja za najboljeg jazz skladatelja, kao i više nagrada Status i Porin za najbolje jazz albume, skladbe i instrumentalne izvedbe.
