Sredinom sedamdesetih Sylvester Stallone je bio tek jedan od tisuća neuspješnih glumaca koji su jedva spajali kraj s krajem u New Yorku i Los Angelesu. Živio je u derutnom stanu sa suprugom Sashom Czack i psom Butkusom, a u trenucima najveće bijede navodno je na bankovnom računu imao svega stotinu dolara.

Prekretnica se dogodila u ožujku 1975., kada je gledao boksački meč između autsajdera Chucka Wepnera i svjetskog prvaka Muhammada Alija. Inspiriran žilavim borcem koji je izdržao gotovo 15 rundi protiv nepobjedivog šampiona, Stallone se zatvorio u sobu i u samo tri dana na pisaćem stroju nažvrljao prvu verziju scenarija o Rockyju Balboi.

Ponuda od 360 tisuća dolara i tvrdoglavi 'ne'

Kada je scenarij stigao u ruke holivudskih producenata Irwina Winklera i Roberta Chartoffa, nastala je prava jagma. Bili su oduševljeni sirovom, toplom pričom o gubitniku koji dobiva priliku života. No, postojao je golem problem: ulogu Balboe nisu htjeli prepustiti nepoznatom glumcu s govornom manom.

Uvjet studija bio je da glavnu ulogu preuzme prekaljena holivudska zvijezda poput Roberta Redforda, Jamesa Caana ili Burta Reynoldsa. Kako je Stallone odbijao ponude, iznosi na čeku su rasli - s 20 tisuća dolara ponuda se popela na nevjerojatnih 360 tisuća dolara samo za prava na tekst, što je u to vrijeme bilo pravo bogatstvo.

Iako gladan i bez prebijenog novčića, Sly je tvrdoglavo ponavljao: 'Ili glumim ja, ili nema filma.' Producenti su na kraju popustili, ali uz drastično srezan budžet od jedva milijun dolara i minimalni glumački honorar. Ostalo je, naravno, povijest: film je zaradio preko 225 milijuna dolara i osvojio tri Oscara, uključujući onaj za najbolji film.