Leona Paraminski već godinama živi u Sjedinjenim Američkim Državama, no odlazak preko Atlantika za poznatu hrvatsku glumicu nije značio nastavak života na koji je bila navikla. Naprotiv, u Ameriku je stigla u trenutku kada je u Hrvatskoj imala izgrađenu karijeru, a ondje je, kako danas priznaje, s 35 godina morala početi praktički od nule.

U velikom životnom intervjuu za Večernji list Paraminski je otvoreno progovorila o razdoblju o kojem dosad nije mnogo govorila, prvim godinama u Americi, financijskoj neizvjesnosti, dugotrajnoj prilagodbi i pokušajima da pronađe svoje mjesto u tamošnjoj filmskoj industriji.

Otišla je u trenutku kada joj je karijera bila u usponu

U SAD se preselila sa suprugom Tinom Komljenovićem, koji je ondje upisao postdoktorat. Iako su je mnogi tada pitali zašto odlazi upravo u trenutku kada se činilo da joj najbolje godine karijere tek slijede, ona je željela pokušati nešto novo.

'Pomislila sam da želim probati nešto drugo, ali ostati u istoj industriji', objasnila je glumica, dodajući kako je osjećala da je u redu okušati se u nečem drugačijem jer čovjek ima samo jedan život, koji može krenuti u različitim smjerovima.

Odluka je izvana možda djelovala uzbudljivo, no stvarnost po dolasku u Ameriku bila je znatno manje glamurozna. Paraminski je priznala da je prilagodba trajala dugo te da ona i suprug u početku nisu mogli živjeti ni približno onako kako su bili navikli u Hrvatskoj.

'Bilo nam je teško. Nisam odmah radila jer jednostavno nisam mogla', ispričala je. Trebalo je riješiti dokumente, pronaći stan i automobil te se snaći u potpuno novoj sredini. Administrativni proces trajao je oko godinu i pol. Zelenu kartu, otkrila je, dobili su zahvaljujući njezinoj dotadašnjoj karijeri, dok su vizu za SAD dobili preko supruga. Poslije su stekli i američko državljanstvo.

Audicije između Los Angelesa i Santa Barbare

Kada su se administrativne stvari konačno počele rješavati, Paraminski se ponovno okrenula glumi. Pronašla je agenta, potom drugog, a zbog audicija je često putovala između Los Angelesa i Santa Barbare.

U Americi je snimila tri kratka filma te dva dugometražna filma u kojima je ostvarila glavne uloge, a istodobno je počela predavati glumu na Santa Barbara City Collegeu.

Ipak, ulazak u američku filmsku industriju bio je sasvim drugačiji od njezina dotadašnjeg profesionalnog iskustva. Bez velikog međunarodnog projekta iza sebe ili važnih poznanstava, kaže, nije mogla računati na to da će joj prethodna karijera automatski otvoriti vrata.

'Ako nemaš vezu ili ako nisi došao iz Europe s nekim velikim projektom iza sebe, moraš krenuti od nule', kazala je te dodala: 'A ja sam došla bez ičega i s 35 godina krenula od nule, tamo negdje iz Europe. Sve je išlo stepenicu po stepenicu'.

Holivudske prilike nisu uvijek bile onakve kakvima ih zamišljamo

Njezina agentica prijavljivala ju je i na audicije za velike holivudske produkcije, no Paraminski danas otvoreno govori o ograničenjima s kojima se susretala kao europska glumica.

Priznaje kako je u Americi bilo mnogo toga protiv nje i da takva karijera zahtijeva mnogo strpljenja. Projekti se mogu razvijati godinama, a nakon dugog čekanja na kraju se možda uopće ne realiziraju.

Dodatnu prepreku predstavljale su joj vrste uloga koje su joj se nudile. Otkrila je da je odbila i neke uloge u velikim filmovima, što danas smatra mogućom pogreškom, no u tom trenutku nije željela neprestano glumiti prema istoj šabloni. Kako je objasnila, često su joj nuđeni stereotipni istočnoeuropski likovi.

Problem je bio i naglasak. Paraminski smatra da je za uloge Amerikanki potreban uvjerljiv američki naglasak, a sebe je zbog toga u tamošnjoj industriji uvijek doživljavala kao strankinju.

'Ja ne mogu glumiti Amerikanku i zato ću ondje zauvijek biti stranac', zaključila je.

Unatoč svim preprekama, američko iskustvo donijelo joj je filmove, audicije, predavački posao i potpuno drugačiji pogled na vlastitu profesiju. Upravo kada se činilo da su se ona i suprug ondje konačno uhodali, stigla je pandemija i ponovno promijenila smjer njezina života. Paraminski se tada zaustavila, preispitala prioritete i sve više okrenula želji za obitelji.