Fejza Sevil Gungor svojom izvedbom u jednoj od najuspješnijih serija sezone 'Dvostruki život' u kojoj glavne uloge igraju imena poput Vahide Perčin, Erdžana Kesala i Mustafe Ugurlua, Fejza Sevil, danas privlači poprilično puno pozornosti.

Utjelovila je lik Ojlum a prije toga je ostvarila uloge i u serijama 'The Founder: Ottoman' (uz bok Buraka Özçivita), 'Çember', 'Savasci'. Mlada glumica u intervjuu za RE TOUCH mag pričala je o glumi i psihologiji.

Prva produkcija u kojoj ste glumili bila je 'Savaşçı', a sada s Vahide Perčn glumite u seriji 'Dvostruki život'. Kako napreduje serija?

To je od samog početka bila ambiciozna i lijepa serija koju smo htjeli započeti detaljnim pripremama, a tako je i bilo. Hvala Bogu, od samog početka razvija se s lijepom energijom. Nije lako snimati projekt koji svaki tjedan treba biti spreman za gledatelje. Kao što ste i sami rekli, Vahide Perčin jedna je od osoba s kojom u tom procesu provodim najviše vremena. Ona je za mene vrlo posebna. Uz to što dijelimo istu priču, zbog toga što glumimo majku i kćer, još mi je dragocjenija. Jako mi puno znači i sve što sam naučila i sve što sam dobila zahvaljujući onomu čemu svjedočim.

Kakav je osjećaj u tako mladoj dobi raditi s uspješnim imenima kao što su Vahide Perčin, Erdžan Kesal i Mustafa Ugurlu? Što Vam to iskustvo donosi?

Mogla bih započeti vrlo klasičnim, ali vrlo istinitim odgovorima. Naravno da se osjećam kao velika sretnica. Učenje nije nešto što se događa samo vježbom i trudom. Katkad samo jedan pogled ili prisustvovanje jednom trenutku čovjeku mogu otvoriti prozore na koje ne bi ni pomislio. Sve je ostalo u vašim rukama i dobiva značenje načinom na koji nadograđujete. Neću ni pokušavati opisati koliko su ta nabrojena imena vrijedna i dragocjena svima nama. Međutim, za mene je sjajno iskustvo to što sam ih upoznala i dijelila scenu sa svakime od njih. Jedno od područja glume koja u meni bude najveće apetite je to što s brojnim ljudima na poseban način dijelim iste trenutke, radost i bol. Kad se vi čudite, čudi se i drugi glumac ili reagira na potpuno drukčiji način. No svatko na sceni djeluje na sebi svojstven način. Kad samo pogledamo lepezu imena koja ste nabrojili, vrlo je dragocjeno svjedočiti njima svojstvenoj glumi i procesima.

U seriji ste život udahnuli mladoj Ojlum. Kakva je ona osoba?

Ojlum je i ranjiva i snažna. Žilava, odlučna. Kad nešto naumi ostvarit će to makar morala lagati roditeljima koje jako voli. Opet, ako je netko povrijedi, kao što je to učinio njezin otac Tarik, to mu neće moći oprostiti. Možemo reći da je pomalo i zlopamtilo, ali uvijek u svrhu većeg dobra i zaštiti osoba koje voli. Čak i kad odem sa seta, razmišljam o Ojlum, o njezinu životu, svemu što joj se događa i što će joj se dogoditi.

Je li gluma zanimanje kojim ste se oduvijek htjeli baviti? Obrazovani ste i u području psihologije, je li Vaše obrazovanje na neki način korisno u Vašem pristupu ulogama?

Ja sam osoba koja je još u djetinjstvu odmah nakon baleta upoznala odbojku, a na pitanje: "Što ćeš biti kad odrasteš?" odgovarala sam da ću biti peračica auta... U prvoj godini ili dvije školskog života moj je plan za karijeru ostao isti. Moj interes za scenu i to da me promatraju, za predstave, primijetili su kad sam bila jako mala, kad sam radila kostime, vježbala vlastite koreografije i pripremala male predstave za obitelj. Nakon toga sam relativno dugo htjela biti fizioterapeutkinja, a istodobno sam profesionalno igrala odbojku. Nakon ozljede koja je zaustavila moj školski život, a to se dogodilo kad sam imala 18 godina, počela su me zanimati područja koja od sebe nisam očekivala.

Koliko vam znači psihologija?

Psihologija je postala vrlo važan fokus u mom životu. Sve što sam osjećala, čitala ili doživjela počelo je buditi osjećaje koje nisam očekivala i počela sam se više zanimati za samu sebe. Iz tog se interesa zapravo rodio moj izbor studija psihologije. Na prvoj godini psihologije pridružila sam se kazališnoj družini svog sveučilišta. Bivanje na sceni nosi jedan osjećaj koji neću moći pretočiti u pisanu riječ, a ja sam ga tada okusila. Obrazovala sam se u području sinkronizacije i glume, i naša je skupina počela postavljati predstave i ići na turneje. U to sam vrijeme glumila uz studij. Za mene su psihologija i gluma od prvog trenutka bile isprepletene, a i dalje je tako. Ionako nije moguće da studij koji se bavi čovjekom, na način da prvo otkrivam procese u sebi, ne koristi u profesiji koja se bavi pripovijedanjem i pokazivanjem čovjeka čovjeku. Samo se katkad utopim zato što, kad je riječ o likovima, njihovim reakcijama, traumama i mehanizmima, ulazim u više detalja nego što je potrebno, a to onda ne bude doza koja mi koristi kao glumici. Učim pronaći ravnotežu.