Odlazak omiljenog glazbenika samo tri dana prije Božića, rastužila je brojne obožavatelje lika i djela Chrisa Ree, ponajviše jer je njegov bezvremenski hit 'Driving Home for Christmas' klasik bez kojeg nema niti jednog Božića. A priča kako je ta pjesma nastala uistinu je posebna
Priča o pjesmi Driving Home for Christmas zvuči poput klasične blagdanske priče. Bilo je to 1978. godine, pred sam Božić. Kako je kasnije ispričao Chris Rea, za njega je tada sve već izgledalo gotovo: njegov ugovor s diskografskom kućom je skoro istekao, a menadžer mu je upravo rekao da me napušta. Jedino što je želio bilo je vratiti se kući iz Londona u Middlesbrough, no nije imao vozačku dozvolu, a diskografska kuća nije htjela platiti kartu za vlak.
vezane vijesti
'Mladi ponekad rade lude stvari', prisjetio se Rea za Guardian 2016. godine, otkrivši kako je njegova supruga sjela u stari Austin Mini, došla po njega u Abbey Road studio nakon čega su odmah krenuli kući. Tada je počeo padati snijeg pa se putovanje pretvorilo u noćnu moru te su kod Nottinghama zapeli u prometnoj gužvi, čekajući ralicu.
Chris je, u šali, počeo pjevati: ‘We’re driving home for Christmas…’ Svaki put kada bi svjetla ulice osvijetlila unutrašnjost kroz prozor automobila, Chris je zapisivao stihove.
Kući su stigli oko 3 ujutro, nakon šest sati vožnje. 'Bilo je toliko hladno u kući da se snijeg srušio na otirač i nije se otopio', ispričao je i potom otkrio kako ih je na otiraču dočekalo pismo u kojem je bio ček od 15.000 funti, jer je njegova pjesma Fool (If You Think It’s Over) postala veliki hit u SAD-u.
Stihovi u staroj limenoj kutiji
Stihovi koje je napisao u automobilu tijekom te vožnje godinama su stajali zaboravljeni u staroj limenoj kutiji, a onda, u trenutku kada mu je karijera krenula uzlaznom putanjom, Chris i klavijaturist Max Middleton testirali su novu klavijaturu. Zasvirao je melodiju, a onda je otvorio svoju staru kutiju i riječi za Driving Home for Christmas savršeno su se uklopile.
'Nikada nisam namjeravao napisati božićni hit, bio sam ozbiljan glazbenik!', rekao je i potom dodao kako je pjesma isprva izašla kao B-strana singla, no jedan je DJ preokrenuo ploču i počeo je vrtjeti, pa je Max predložio da je ponovno snime uz dodatak gudača. Max je odsvirao karakteristični jazzy intro, napravili su aranžman u stilu božićnih pjesama iz 50-ih i zaljubili se u zvuk. U početku je to bio još jedan radio hit, no onda je svake godine iznova počeo ulaziti u Top 40.
