U seriji tumači Oruça, mladog i empatičnog liječnika iz moćne obitelji Furtuna. Njegov lik, razapet između razuma i osjećaja, neprestano pokušava pobjeći od kaosa u svojoj obitelji, no ljubav prema korijenima i snažan osjećaj za pravdu vraćaju ga u samo središte zbivanja. Upravo je ta njegova srčanost, ali i sklonost ishitrenim i pogrešnim odlukama ono što ga čini tako stvarnim i bliskim publici.

Iza lika liječnika čistog srca krije se svestrani mladić čiji privatni život nimalo ne nalikuje onom pred kamerama. Odrastao je u izazovnom i pomalo grubom istanbulskom kvartu, u mladosti je snimao rap albume, a svoju je karijeru pred kamerama započeo još kao dječak. Iako je umalo postao profesionalni kuhar – i danas tvrdi da priprema najbolje burgere – gluma je ipak prevagnula.

S impresivnih milijun i pol pratitelja na društvenim mrežama, Burak uživa u statusu zvijezde, a u iskrenom intervjuu za Hurriyet progovorio je o odrastanju, najčudnijim komplimentima, nošenju sa slavom i tome zašto, unatoč ogromnoj popularnosti, čvrsto stoji na zemlji.

Kako ste se našli u svijetu glume?

Moj otac je davno radio na televiziji. Navodno sam mu rekao: 'Želim se pojaviti na TV-u.' Počeli su mi davati male uloge, a kasnije sam glumio na raznim kanalima. No kada sam ušao u pubertet, s 11 godina, prestao sam.

Zašto?

Osjećao sam da trebam još odrasti i sazreti. Htio sam se posvetiti školi do 16. godine... U međuvremenu sam se bavio i rap glazbom pa sam snimio dva amaterska albuma. Sve rap događaje i tulume u našem kvartu organizirali smo prijatelji i ja.

Jeste li studirali glumu?

Studirao sam glumu na Sveučilištu Beykent, ali sam kasnije prešao na gastronomiju na Sveučilištu Bahçeşehir. Obožavam kuhati.

Tri godine radio na serijama bez pauze

Kad bismo bili gosti za vašim stolom, što biste nam pripremili?

Više sam tip za street food. Pravim odlične burgere i oko toga stvarno ne mogu biti skroman.

Jeste li završili gastronomiju?

Nisam. Tri godine zaredom radio sam na serijama gotovo bez pauze, imao sam samo deset dana odmora…

Blizanac ste u horoskopu. Imate li česte promjene raspoloženja?

Na to bi bolje odgovorili ljudi koji me promatraju sa strane. Ali mislim da sam po podznaku bliži Lavu, nemam baš puno osobina Blizanaca. Zapravo sam horoskope počeo detaljnije proučavati pripremajući se za uloge. Razmišljam kojem bi znaku pripadao lik kojeg glumim i tako ga slažem u glavi.

'Oruc je suosjećajan liječnik'

Na društvenim mrežama imate 1,5 milijuna pratitelja. Dobivate li nemoralne ponude?

Iskreno, ne. Pogledajte me, ljudi se valjda boje dati mi takvu ponudu.

Koji je najčudniji kompliment što ste ga dobili?

Išli smo kod frizera zbog priprema za seriju. Dok me šišao, brijač mi je rekao: 'Kako su ti lijepe uši.' Prvi put u životu čuo sam nešto takvo. Bio je to baš neobičan kompliment, zahvalio sam mu.

U seriji 'Crno more' tumačite Oruça, sina liječnika iz obitelji Furtuna. Kakav je on iz vaše perspektive?

Oruc je suosjećajan liječnik koji je rođen usred tog kaosa, ali se cijeli život trudi držati ga što dalje od sebe. Ipak, ljubav prema obitelji i korijenima neminovno ga vraća u samo središte događaja. On je iskren, čista srca, mladić s Crnog mora koji pokušava održati red, mir i zajedništvo u svom selu i među ljudima. Upravo to što se najviše pokušava udaljiti od onoga u čemu na kraju ostaje zarobljen njegovu priču čini vrlo stvarnom. Uostalom, život je često upravo takav.

Orucu je važno biti pravedan. Suprotstavlja se nepravdi, bez obzira na to tko je čini, pa čak i vlastitoj obitelji, s kojom se mora suočiti. S druge strane, zna donositi ishitrene i pogrešne odluke. Čini se da sve to gledateljima olakšava poistovjećivanje s njim...

U snažno povezanoj obitelji vrlo je teško jasno reći što je nepravda, ali Oruç to ipak uspijeva. Nitko u životu nije savršen. Okolnosti nas ponekad, i protiv naše volje, svrstaju na neku stranu. Oruç je upravo osoba koja živi u tom raskoraku. Traži istinu u svijetu laži, a istodobno se nalazi između osjećaja i razuma. Ipak, njegove su namjere uvijek dobre. On je doista dobrodušan i emotivan mladić.

Rođeni ste 1995. godine. Kako biste opisali svoju generaciju?

Mislim da sam malo prerano sazrio. Odrastali smo u kvartu u kojem se nisu događale baš lijepe stvari, ali mi smo zaista odrasli čisti i pošteni.

Gdje ste odrastali?

U Ümraniyeu, u dijelu koji zovu Albanska četvrt, u Namık Kemalu. Ispred moje srednje škole čak su i običnim danima stajala dva policijska auta. Bilo je svakakvih ljudi. Ali moji bliski prijatelji i ja nikada nismo imali veze s tim društvom. Zato, ako bih svoju generaciju procjenjivao po prijateljima, rekao bih da su kao dijamanti.

Postupno ste postali zvijezda. Kako je to izgledalo?

Predivno je. Zamislite da dobivate tisuće poruka ljubavi i poštovanja zbog posla kojim se bavite. Kada vas ljudi vide na ulici i oči im zasjaje, to je neopisiv osjećaj. Iskreno, nikada nisam odbio fotografiranje s nekim. To toj osobi možda znači poseban trenutak, a meni to donosi sreću. Kad gledam iz te perspektive, lijepo je biti poznat.

'Nema smisla tražiti izgovore za neuspjeh'

Ali postoje i negativne strane?

Ljudi pričaju o stvarima koje nisi doživio kao da jesi. No kad ulaziš u ovaj posao, znaš da je to moguće.

Žalite li zbog nečega?

Kad čovjek ne bi žalio zbog nečega, trebao bi otići liječniku. Naravno da osjećam žaljenje zbog puno toga.

Jeste li, dok vam je karijera rasla, imali strah od ozbiljne veze?

Neki ljudi pokušavali su mi usaditi taj strah. Ali na kraju dana ja dolazim kući i tamo sam jako sretan. Pogledajte svjetske umjetnike – mnogi su u braku, sretni i imaju djecu. Ako oni to mogu, zašto ne bismo mogli i mi? Nema smisla tražiti izgovore za neuspjeh.

U Turskoj se pod pojmom zavodnika uglavnom misli na tamnokose muškarce. Jeste li kao 'plavušan' razbili taj stereotip?

Ne znam. Ali sigurno sam osjetio kako je to biti 'plavuša' u ovom poslu. Kad si mlađi, to te ljuti. Sad razumijem da postoji nešto što se zove odabir glumačke postave.