Rođen u Zagrebu 30. listopada 1966. godine, s obiteljskim korijenima u Cetinskoj krajini, Zoran Milanović je odrastao u zagrebačkom Trnju. Među kvartovskim prijateljima poznat pod nadimkom Basta, od malih je nogu spajao naizgled nespojivo, bio je izvrstan učenik, ali i vatrenog temperamenta, spreman ući u svaki ulični sukob. Nakon diplome na zagrebačkom Pravnom fakultetu, karijeru počinje graditi u državnoj službi i diplomaciji. Mnogi iz tog razdoblja pamte njegov uglađeni stil mladog diplomata iz Bruxellesa, s besprijekorno opeglanim odijelima i gardom europskog tehnokrata.

Politički uspon i ulazak u Banske dvore

Ipak, mirne diplomatske vode brzo je zamijenio stranačkom arenom. Nakon smrti Ivice Račana 2007. godine, tada 40-godišnji Milanović preuzima kormilo SDP-a te unosi novu dinamiku u hrvatsku politiku. Vrhunac prve faze njegove karijere dogodio se krajem 2011., kada kao lider Kukuriku koalicije preuzima premijersku fotelju. Vodio je zemlju kroz krizne ekonomske godine i uveo je u Europsku uniju, no mandat su obilježili i žestoki ideološki rovovi. Nakon gubitka vlasti i privremenog povlačenja u privatne konzultantske vode, mnogi su vjerovali da je njegova politička priča završena.

Povratak na velika vrata i mandat bez rukavica

Odmor od politike trajao je kratko. Kampanjom pod sloganom 'Predsjednik s karakterom' Milanović je početkom 2020. pobijedio Kolindu Grabar-Kitarović i uselio se na Pantovčak. Umjesto protokolarne uloge, predsjednički ured pretvorio je u svakodnevnu govornicu. Njegove presice, britke dosjetke i nemilosrdni obračuni s političkim neistomišljenicima polarizirali su javnost, ali i cementirali status beskompromisnog političkog 'teškaša'.

Taj mu je stil na koncu donio uvjerljiv trijumf i drugi predsjednički mandat, potvrdivši da je od nekadašnjeg europskog diplomata postao političar čiji se svaki potez i izjava i dalje čekaju s najvećim nestrpljenjem.