Kad gledamo turske serije, često nam se čini da pola dijaloga već poznajemo, iako taj jezik nikad nismo učili. Nije to ni čudo, jer naš svakodnevni govor pun je riječi turskog porijekla, od baklave i bureka do jorgana, sarme i mamurluka. Upravo zato gledatelji bez prijevoda uhvate cijele fragmente, prepoznaju zvuk i značenje, pa im nerijetko dijalozi zvuče neočekivano blisko.

Te riječi su se toliko udomaćile da ih doživljavamo kao svoje, a turske serije danas nas samo podsjećaju koliko je taj jezični susret i dalje živ.

Premda Turci nisu osvojili cijeli prostor današnje Hrvatske, višestoljetni sukobi donijeli su gubitak dijelova pograničnog područja Slavonije, Dalmatinske zagore i Like. Upravo se u svakodnevnom govoru tih krajeva do danas zadržao najveći broj turcizama, a širenju orijentalnih izraza pridonijele su i intenzivne trgovačke veze između Osmanskog Carstva i Dubrovnika, nekadašnjeg gospodarskog središta juga.

Riječi preuzete iz turskog jezika kod nas su prisutne u mnogim sferama svakodnevice – od kuhinje, administracije i vojske, preko odjevnih predmeta i naziva rodbinskih odnosa, pa sve do vjerskog života. Među njima su bašta (vrt), biber, bujrum (izvolite), bećar (razuzdan čovjek), daidža (ujak), dernek (sajam), pare (sitan novac), šejtan (đavao, vrag)...

Mnoge od najraširenijih svakodnevnih riječi zapravo su turcizmi: alat, barut, bedem, baklava, bunar, burek, jogurt, ćevap, čorba, šerbet...

U tu skupinu spadaju i deva, duhan, dugme, džezva, fenjer, galama, gungula, inat, jarak, jastuk, jorgan, kajgana, kajmak, kava, kusur, lakrdija, lepeza. Turcizmima pripadaju i riječi poput mamurluk, mangup, marama, miraz, odaja, oluk, pamuk, papuča, patlidžan, pekmez, rakija, sat, sarma, taban, tavan, tepsija, top, turpija, zanat, zumbul i mnoge druge koje svakodnevno koristimo.