Ni pandemija neće spriječiti Mladena Bodalca da preskoči obiteljsku tradiciju: 'Otići ću na polnoćku na Sljeme'

'Otići ću na polnoćku na Sljeme. Ne idem pod krov zgrade, ali idem u dvorište, maknem se od drugih', izjavio je Mladen Bodalec za 24sata. S novim mjerama i zabranama putovanja iz županije u županiju se ne opterećuje.

'Vidim u svakodnevici da su ljudi na rubu snaga, izdržljivosti, zabrinuti, nemirni, na znaju što da misle, svatko tumači sve što se događa na svoj način, puno je kontroverzi, ali – ja ne mislim da je pandemija nečija izmišljotina ili zavjera. Ili je, nebitno. Virus je tu, zlo je tu i treba se čuvati', tvrdi pjevač.

Vrijeme koristi za čitanje knjiga, trenutačno Leonarda Cohena 'I'm Your Man', novina, gleda televiziju i napravi po kući što treba. 'Živimo sasvim drugačije nego prije, posebice se to odnosi na rokerski život u kojemu ponekad ne znaš ni u kojem si gradu. Ali ne zamaram se snovima dok se sve ne riješi. Ne mogu sanjati proljeće s novim suncem i novim pjesama. To je negdje u meni, ali jedno je sanjati, a drugo je realnost. Priviknuo sam se, ali žalosti me radi djece koja su osuđena na četiri zida. Nema druge, mora se izdržati', govori glazbenik.

Kako njegovo djetinjstvo nije bilo u izobilju ima emotivan odnos prema tom vremenu. 'Sjećam se kao dijete - bio sam ministrant i član župne karitativne grupe, nosili smo starijim ljudima hranu, klofali tepihe, čistili im stanove, čistili i ložili im peći. Sve ono o čemu mnogi danas pričaju u medijima, prvenstveno političari. Tako su dušobrižni za svijet koji ih okružuje i puni ljubavi prema bližnjima i neznanima da ponekad pomislim kako se i nisu trebali baviti politikom nego karitativnom djelatnošću. Ako ikad pomisle da im snage nadilaze ovo što rade, mogu se uvijek toga primiti i uveseljavati svijet i ljude oko sebe', prisjetio se Bodalec.

Ne pamti kada je zadnji put na Novu godinu bio doma, a zagrebački dočeci Prljavog kazališta na zagrebačkom Trgu bii su spektakularni. 'Ti novogodišnji dočeci su specifični, raspoloženje je odlično, drukčije nego klasična rock svirka. Svi su ljudi razdragani, veseli i nije teško napraviti dobru atmosferu. Nađe se takvih raspoloženja i u sredini godine, ali za doček treba manje truda jer su svi predestinirani za dobru zabavu. Tad zapjeva i onaj koji kroz godinu nikad ne pjeva', ističe frontmen.