Epski spektakl Christophera Nolana, vrijedan 250 milijuna dolara, u kina stiže 17. srpnja, no društvene mreže već gore zbog odabira Lupite Nyong'o za ulogu Helene Trojanske i Elliota Pagea u ulozi Ahilejeva duha. Neki tvrde da antički likovi moraju biti bijelci zlatne kose, točno onako kako su opisani u nekim izvornicima. No, kada se zagrebe ispod površine ove iskonstruirane histerije, postaje jasno da obrana 'tradicije' i oskarovskih pravila nema nikakvog činjeničnog uporišta.

Opsesija filmom 'Troja' i mitološke činjenice

Kritičari Nolanu često nabijaju na nos film 'Troju' Wolfganga Petersena iz 2004. godine, ističući plavokose Brada Pitta i Diane Kruger kao savršene primjere vjernosti Homeru. Ironično, za svakog pravog poznavatelja 'Ilijade', Petersenov je film potpuno 'iskasapio' grčku mitologiju.

U tom filmu Hektor ubija Menelaja, Patroklo je pretvoren u Ahilejeva rođaka (umjesto suputnika i ljubavnika), rat traje svega nekoliko tjedana umjesto cijelog desetljeća, a grčki su bogovi potpuno izbačeni. Najgore od svega, Briseida ubija Agamemnona, čime je izbrisana jedna od najvećih grčkih tragedija, Eshilova 'Orestija'. S obzirom na sve to, pozivanje na 'Troju' kao mjerilo povijesne i književne točnosti potpuno je promašeno, piše Variety. Uz to, kritičari zaboravljaju da su Ahilej i Helena u samoj 'Odiseji' zapravo relativno sporedni likovi, a Helena se pojavljuje tek u četvrtom pjevanju, a Ahilej kratko kao duh u podzemlju.

Muskov osobni rat i AI izrugivanje

Ovu kulturološku bitku predvodi milijarder Elon Musk, koji vlasništvo nad platformom X (bivši Twitter) obilato koristi za guranje vlastitih teza. Musk je proteklih dana objavio desetke tvitova u kojima napada 'Odiseju', a hvali 'Troju'.

Njegov se angažman nije zaustavio samo na kritikama; složio se s desničarskim komentatorima da Nolan 'pleše po Homerovu grobu', a čak se i izrugivao Elliotu Pageu dijeleći fotografije generirane umjetnom inteligencijom na kojima se glumac u antičkom oklopu navodno muči s otvaranjem staklenke krastavaca.

Muskova glavna teza jest da Nolan sve ovo radi isključivo kako bi ispunio nove, stroge holivudske kvote i dodvorio se glasačima Akademije.

Istina o oskarovskim pravilima

Tvrdnja da je Nolan morao angažirati raznoliku glumu postavu kako bi film uopće bio u konkurenciji za Oscara potpuno je netočna. Prema pravilima Akademije, film mora zadovoljiti tek dva od četiri moguća standarda (A, B, C i D). Standard A odnosi se na glumce i teme na ekranu, ali ostala tri pokrivaju kreativno vodstvo (Standard B), plaćena stažiranja i edukaciju (Standard C) te marketing i distribuciju (Standard D).

Da Nolanu nije trebao raznolik casting za osvajanje nagrada, najbolje dokazuje 'Oppenheimer'. Taj je film imao posve bijelu glumačku postavu, a kući je odnio sedam Oscara.

Kako? Ispunio je Standard B (žene na čelu odjela za kostimografiju, montažu i šminku), Standard C (kroz studijske programe stažiranja) i Standard D (žene i manjine na visokim izvršnim pozicijama u Universalu). Time cijeli narativ Elona Muska i njegovih sljedbenika pada u vodu, a Nolanove redateljske odluke stvar su kreativne vizije, a ne ispunjavanja formulara.