Kada pričamo o Weekendu, nemoguće je zaobići dvojicu ljudi koji su ga osmislili i proveli u djelo, Tomu Ricova i Borisa Kovačeka. Njih dvojica, dugogodišnji prijatelji i vizionari iza agencije Pepermint, 2008. godine u Rovinju pokrenuli su događaj koji će s vremenom postati najvažniji festival medija i komunikacija u regiji. Ideja je nastala neformalno, uz kavu - željeli su stvoriti platformu koja spaja ljude, medije i kreativne industrije na drugačiji način, manje formalnosti, više inspiracije i zabave.

'Prvi Weekend nikad neću zaboraviti', kaže Boris. 'Ljudi uopće nisu znali kamo dolaze ni što ih čeka. Kad su ušli u staru tvornicu, šok i oduševljenje na njihovim licima bio je najbolji dokaz da smo uspjeli. Taj wow efekt bio je najveća nagrada produkcijskom timu.'

Danas, kad Weekend slavi svoj 18. rođendan, njih dvojica prisjećaju se svojih najdražih trenutaka, kroz priče koje najbolje oslikavaju energiju festivala.

Moć govora i ideja

Od samih početaka, Weekend je bio mjesto gdje su se vodili razgovori koje drugdje nije bilo moguće čuti. 'Mene je posebno obilježilo prvo predavanje Petea Radovicha o Super Bowlu', prisjeća se Tomo. 'Mislim da je to bilo 2010. Svako njegovo predavanje je mali spektakl, uz njegov storytelling i iskustvo.'

'Za mene je predavanje Kishorea Mahbubania bilo u rangu Davosa', prisjeća se Tomo. 'Govorio je o geopolitičkoj situaciji u Aziji i odnosu Zapada i Istoka. Ozbiljnost i kvaliteta tog sadržaja pokazala je da Weekend može parirati najvećim svjetskim konferencijama.'

Boris ga nadopunjuje uspomenom na trenutak kad su na istu pozornicu izašli direktor RTS-a i HRT-a, Tijanić i Sutlić. 'To je bio povijesni trenutak, nešto što se u to vrijeme činilo nemogućim. Weekend je postao mjesto gdje se ruše barijere.'

Tu su i klinci s panela Branimira Brkljača, koji su odraslima održali lekciju o tome kako nova generacija konzumira medije. 'Najbolji trenutak bio je kad su na pitanje poznate voditeljice, inicijali poznati redakciji, što bi mediji trebali promijeniti, odgovorili: 'Prestanite biti tako dosadni.' To je bio šamar realnosti', smije se Boris.

Glazba kao duša Weekenda

Ako je sadržaj srce festivala, glazba je njegova duša. 'Nikad neću zaboraviti nastup Novih fosila nakon korone. Ljudi su plakali i pjevali 'kako je dobro vidjeti te opet'. To je bila katarza', prisjeća se Tomo.

Borisu je vrhunac bio nastup Dubioze kolektiv na predstavljanju Sarajeva na Weekendu. 'Dubioza tada još nije postala internacionalna festivalska atrakcija i za mnoge je bila otkriće. Energija koju taj bend ima, kao i odnos prema regiji jako su slični našem festivalu.'

'Uz nepogrešivi Jinx, velikom dijelu publike otkrili smo Zemlju gruva koja ima poseban zvuk i groove koji apsolutno odgovara Weekendu. Taj koncert je na neki način imao i svoj nastavak s nastupom Konstrakte i Zemlje gruva nakon njenog trijumfa na Eurosongu', naveo je Boris. Uz Jinx i Zemlju gruva, nezaobilazan je bio i Kulušić reunion party s Vladom Divljanom. 'Uz njega smo nastupili i DJ Kanca, Beli, Emil Tedeschi i ja. To je bio moj osobni hommage jednoj glazbenoj eri, ali i podsjetnik koliko Weekend spaja generacije', kaže Tomo.

Osjećaj doma u Rovinju

Jedna od posebnosti festivala jest i to što nikad ne bi bio isti bez Rovinja. Grad i festival od prvog dana rastu zajedno. 'Nikad neću zaboraviti otvaranje restorana Rio na rivi', kaže Boris. 'Sasvim slučajno sam prolazio i vlasnik me pozvao unutra da nazdravi za Weekend. To je bio trenutak kada sam osjetio da nas Rovinj doživljava kao svoje. Taj grad nije samo lokacija, već partner festivala.'

Backstage, improvizacija i prijateljstva

Weekend nisu samo reflektori, već i nebrojeni trenuci iza scene. Boris se sjeća osjećaja kada bi došao u Rovinj tjedan dana prije festivala. 'Dolazak u hotel uvijek je bio kao dolazak u obitelj. Osmijeh na recepciji i pitanje: ‘Što ste nam pripremili ove godine?’, to je neprocjenjivo.'

Tomo pak spominje svoj spontani DJ set u Kent klubu 2021. 'To nije bilo planirano, ali je ispao tulum za pamćenje. Takvi trenuci najbolje pokazuju duh Weekenda, kada neočekivano postaje legendarno.'

Imao je i šalu na račun Borisa: 'On kaže da nakon Weekenda skidam obiteljske slike koje stavljam u hotelsku sobu i da ispred hotela prosvjeduje Živi zid da spriječi moju deložaciju.'

Na kraju najvažnije – zajedništvo

Weekend je rastao i kroz teške situacije. 'Weekend nakon korone bio je najzahtjevniji za organizaciju', govori Boris. 'Ali to je bio i trenutak zajedništva, osjetili smo koliko festival znači Istri i Rovinj je tada pokazao da diše s nama.'

Tu su i oni simbolični trenuci, poput desete obljetnice i torte koju su podijelili s publikom, ili pak oluje koja je oštetila Staru tvornicu. 'Bio je to trenutak u kojem sam shvatio koliko smo vezani za taj prostor', kaže Boris.

'Naš najdraži trenutak uvijek je isti - onaj kada nakon Weekenda sjednemo s ekipom, kažemo si sve što nismo napravili dobro i onda nazdravimo pjenušcem jer znamo da smo napravili nešto veliko', složno kažu Tomo i Boris.

17. i 18. trenutak

Njihovih 16 trenutaka priča je o festivalu koji je obilježio regiju, ali i živote svih koji su barem jednom došli u Rovinj. Ipak, dva trenutka još nedostaju. 'Za 17. čekamo ovogodišnji Weekend, koji će sigurno biti spektakularan', kaže Tomo. 'A 18.? To ćemo otkriti tek kad festival završi, ali garantiram da će biti najjači do sada', dodaje Boris.

Danas, nakon 18 godina, Weekend Media Festival nije samo konferencija, nego iskustvo koje spaja ljude, ideje i emocije. Tomo i Boris s ponosom gledaju na put koji su prošli, od male ideje uz kavu do međunarodno prepoznatljivog događaja. A svi mi ostali? S nestrpljenjem čekamo da vidimo koji će to trenuci obilježiti novo, punoljetno izdanje Weekenda.