Nakon tužne vijesti o smrti Miše Kovača, jednog od najvećih hrvatskih pjevača koji je preminuo u subotu u 86. godini, mnogi se prisjećaju brojnih priča iz njegove bogate karijere. Među njima je i ona o nikad ostvarenom albumu s pjesmama Arsena Dedića. Dvojica slavnih Šibenčana trebala su surađivati na velikom glazbenom projektu, no sve je propalo zbog jedne pjesme i Mišine primjedbe koja je Arsena silno naljutila
Kako je došlo do nesporazuma svojedobno je za Slobodnu Dalmaciju otkrio skladatelj Dušan Šarac, autor 'Šibenske balade' i 'Dalmacije u mom oku', koji se našao u nezahvalnoj ulozi posrednika između dvojice glazbenika.
Priča je počela u Zagrebu, gdje je Arsen predložio Šarcu da zajedno naprave album za Mišu. Dao mu je pet ili šest svojih pjesama, a Šarac ih je odnio Kovaču u Tribunj. Sa sobom je poveo i sestru jer je Mišo njezino mišljenje smatrao važnim. Međutim planovi su se izjalovili već na pjesmi 'Djevojka iz moga kraja'. Mišo je smatrao da je Arsen u refrenu previše vodio računa o sebi, a premalo o pjevaču kojem je pjesma bila namijenjena.
vezane vijesti
Šarac se nakon tog razgovora vratio u Zagreb, ali tri dana nije imao hrabrosti javiti Arsenu kako su prošli pregovori. Na kraju ga je nazvao sam Arsen i zatražio odgovor.
Kad mu je Šarac prenio Mišine riječi, Arsen je burno reagirao. Obuzela ga je, ispričao je Šarac, 'tipična šibenska furija' te je poručio da će Miši dopustiti da snimi njegovu pjesmu jedino ako se na svakoj šibenskoj crkvi prikaže Gospa. Dvojica glazbenika poslije su zajedno snimila pjesmu 'Mi smo lišće s iste grane', a Šarac je tu izvedbu nazvao 'otužnom'.
Vraćao ga u studio čak 75 puta
Šarac je u istom razgovoru otkrio i kako je izgledala njegova dugogodišnja suradnja s Mišom. Iako je pjevač imao reputaciju zahtjevnog suradnika, rekao je da s njim gotovo nikada nije imao problema. Izdvojio je tek snimanje pjesme 'Ja ne mogu drugo nego da je ljubim', tijekom kojeg je Mišu čak 75 puta vraćao u studio dok početni stih 'Vezali me uz taj kamen' nije otpjevao onako kako je skladatelj zamislio.
Šarac je isticao Mišinu pjevačku kvalitetu, smatrajući da ga mnogi nepravedno podcjenjuju. Hvalio je njegov prepoznatljiv, za svoje vrijeme moderan glas, ali i način na koji je nastupao pred publikom. Uspoređujući ga s Oliverom Dragojevićem, rekao je da Oliverove snimke može slušati satima, ali da mu njegovi koncerti nisu pružali isti doživljaj kao Mišini.
S velikim poštovanjem govorio je i o Arsenu, opisujući ga kao svestranog umjetnika i neumornog radnika. Prisjetio se kako ga je jednom zadirkivao da mu sastanak u deset ujutro ne može biti prerano jer nije zaposlen. Arsen mu je uzvratio da itekako jest zaposlen – sam kod sebe.
Tako je iza dvojice velikih Šibenčana, uz pjesme koje su obilježile generacije, ostala i priča o albumu koji nikada nije snimljen, ali i suradnji koja se, unatoč njihovim razlikama, ipak dogodila.
