Hrvatska se danas oprašta od Miše Kovača, jednog od najvećih i najpopularnijih pjevača koje je imala. Njegova povezanost s Dalmacijom, Splitom i Hajdukom bila je mnogo više od obične navijačke ili zavičajne pripadnosti. Mišo je bio dio identiteta prostora na kojem su njegove pjesme odavno postale gotovo narodne.

No čak ni takva popularnost nije ga mogla zaštititi od političkih sukoba koji su obilježili početak devedesetih.

O jednom neobičnom događaju iz tog razdoblja pisao je novinar Ekrem Mijić u časopisu 'Sabor' u svibnju 1990. godine. Njegov tekst, sačuvan u arhivi Yugopapira, donosi zanimljivo svjedočanstvo o vremenu u kojem su se politika i estrada sve snažnije isprepletale.

Trideset sekundi zvižduka pred punim gledalištem

Hrvatska je tada upravo prolazila kroz prve višestranačke izbore, a poznati pjevači, glumci i druge javne osobe sve su češće sudjelovali na političkim skupovima ili javno govorili o svojim političkim stavovima.

Neki su otvoreno podržavali pojedine stranke, drugi su nastupali na predizbornim skupovima, a bilo je i onih koji su pokušavali ostati izvan političkih podjela.

Mišo Kovač našao se u središtu pozornosti zbog izjave o HDZ-u, koja je izazvala burne reakcije dijela javnosti.

Prema tadašnjem novinskom izvještaju, tijekom jednog nastupa u Splitu punim su se gledalištem prolomili zvižduci. Trajali su približno pola minute, a povod je bila njegova ranija izjava koju je, kako je tvrdio, 'Slobodna Dalmacija' pogrešno prenijela.

Mišo je poslije objasnio što je zapravo želio reći.

'Ako se HDZ-u priključe ustaše, iselit ću se iz Hrvatske'

Govoreći o spornoj izjavi, Mišo je naglasio da nije mislio na sve članove i pristaše HDZ-a, nego na mogućnost da se stranci priključe pripadnici krajnje desne emigracije.

'Rekao sam ako se HDZ-u priključe krajnje desno orijentirani Hrvati iz inozemstva, misleći na ustaše, iselit ću se iz Hrvatske', objasnio je.

Tvrdio je da je njegova izjava u novinama predstavljena drukčije nego što ju je izgovorio, zbog čega je dio publike reagirao negativno.

Prema njegovim riječima, zvižduci nisu bili spontana reakcija cijelog gledališta.

'Na inicijativu jednog momka, inače pripadnika HDZ-a, publika je reagirala zvižducima', rekao je Mišo.

Pritom je za sebe tvrdio da je u tom trenutku potpuno apolitičan.

Bio je to zanimljiv paradoks. Jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, čovjek koji je desetljećima nastupao pred publikom različitih nacionalnosti i političkih uvjerenja, odjednom se našao usred predizbornog sukoba.

Politika je podijelila i estradu

Mišin slučaj nije bio usamljen. Kako je pisao 'Sabor', izborna kampanja 1990. godine snažno je zahvatila i estradu.

Na političkim skupovima nastupali su brojni poznati izvođači, među njima Krunoslav Kićo Slabinac, Tomislav Ivčić, Vera Svoboda, Duško Lokin, Alen Slavica, Ivo Fabijan i Radojka Šverko.

Vice Vukov nastupio je za Koaliciju narodnog sporazuma, dok su se neki poznati glumci i glazbenici izravno uključivali u politički život.

Novinski izvještaji iz tog vremena bilježe i napetosti među izvođačima koji nisu dijelili iste političke stavove.

Mišo je, međutim, isticao da ne želi biti svrstan uz određenu političku opciju, premda su njegove javne izjave neizbježno izazivale političke reakcije.

Kasnije je priznao da je pogriješio

Posebno je zanimljivo što je nekoliko mjeseci poslije, u kolovozu 1990., Mišo ponovno govorio o svojim riječima o HDZ-u.

U razgovoru s novinarom Zoranom Predićem za 'RTV reviju', također sačuvanom u arhivi Yugopapira, priznao je da je pogriješio kada je govorio o mogućem odlasku iz Hrvatske u slučaju pobjede HDZ-a.

Objasnio je da nije bilo ispravno čitav politički pokret poistovjetiti s njegovim najekstremnijim dijelom.

'Rekao sam nešto za HDZ, ali nisam bio u pravu jer u HDZ-u ima i poštenih ljudi, a ne samo ekstrema', kazao je tada.

Istodobno je upozoravao na opasnost od rata i govorio o strahu za budućnost svojeg sina Edija, koji je tada imao 16 godina.

'Što će meni suverena Hrvatska ako treba poginuti moj sin?', zapitao se u tom razgovoru.

Samo dvije godine poslije Edi će smrtno stradati u Zagrebu, u okolnostima koje nikada nisu do kraja razjašnjene.

Ta činjenica daje njegovim tadašnjim riječima posebno potresnu dimenziju, premda ih treba promatrati u kontekstu vremena u kojem su izrečene.

Danas, više od tri i pol desetljeća poslije, priča o zvižducima u Splitu ostaje zanimljivo svjedočanstvo o politički uzavrelom vremenu u kojem ni Mišo Kovač, unatoč golemoj popularnosti, nije mogao ostati izvan podjela.

Čovjek koji je na pozornicama diljem zemlje okupljao desetke tisuća ljudi tada je na trenutak doživio nešto posve drukčije.

Publika mu nije pjevala. Zviždala mu je.