Odgovarajući na pitanje o fenomenu uspjeha serije i filma 'Južni vetar' u kojem igra lik antijunaka Petra Maraša koji od sitnog kriminalca postaje moćni narkobos, Miloš Biković je za talk show Tončice Čeljuske izjavio kako nije očekivao da će serija biti takav hit i najgledaniji projekt u čitavoj regiji u zadnji deset godina. Ulaznice za premijeru nastavka filma u Puli su prodane sedam dana prije, pa je glumac otkrio da je dobio nagradu čim je sletio iz Moskve u Pulu kada je čuo tu informaciju. Oduševljen je, kazao je, što je i hrvatska publika prepoznala kvalitetu filma.

Glumac trenutno radi na crnoj komediji legendarnog redatelja, Slobodana Šijana koji je režirao 'Maratonci trče počasni krug', 'Ko to tamo peva' a koji nakon sedamnaest godina snima novi film. Biković je dobio glavnu ulogu i kazao kako je suradnja s Šijanom divna bez obzira što je u ozbiljnim godinama, jer je zadržao je dječji duh, kliker lomljenja pravila 'tako da je dragocjeno gledati kako mu mozak radi kada snima film i kako dolazi do novih ideja i šta primjećuje'.

Upitan o okolnosti da dolazi iz jedne ne tipične obitelji, jer su se njegovi roditelji dva puta ženili i rastajali, a on i 16 godina stariji brat koji je iguman u manastiru su rođeni u dva braka istih roditelja, glumac je ispričao da situaciju nije posve shvaćao, da se zateko u tome budući da se rodio oni su već bili razvedeni drugi put. Tek kasnije je, priznao je, 'shvatio je koliko je to bizarno'.

'Oni su se voljeli zaista ali nisu znali jedno s drugim. To je negdje neka lekcija za mene da čovjek treba naučiti da postoji s tom osobom koju voli, da je to projekt, da je to rad na tome, to je odricanje. Nije za badava, ima to u kršćanstvu da iznad bračnog para postoji verac, mučenički. Čovjek se mora odreći jednog dijela sebe da bi mogao stvoriti prostora za drugu osobu', smatra Biković. Ispričao je i zašto se počeo baviti glumačkim poslom.

'Ako kažem istinu, zvučat će infantilno. Istina je, volim biti u centru pažnje, da me gledaju i da ja kontroliram što osjećati, da budem netko drugi, da se osjećam kao da mi je napumpan ego i tako dalje. Shvatio sam da ovo zvuči mnogo ružno, šteta što je istina. Moram promijeniti tu istinu. Imam neku ružnu istinu o sebi i moram ju promijeniti, moram promijeniti odnos prema tome i prema sebi. Tada sam shvatio, što bi moglo biti nešto drugo za što da se uhvatim? I onda sam rekao: 'To je zato što se volim igrati, što je također istina. Malo manje ružna od ove ranije', otkrio je.

Govorio je i o tome kako je sačuvao prizemljenost, jednostavnost. 'Mene su upozoravali da uspjeh može čovjeka promijeniti i da on može poletjeti. Mislim da sam imao sreću da me uče pedagozi koji znaju da ego može biti najveći neprijatelji, Ako te netko može uništiti - si ti sam. Pogotovo tvoje iluzije o samom sebi. Mislim da su me oni naučili da budem iskren prema sebi s jedne strane. S druge strane ako se čovjek ozbiljno bavi kulturom i nasljeđem, a kod nas je to kršćansko nasljeđe - ono govori o tome da sebe treba preispitivati, a ne suditi drugima. To je nešto što me vodi da razmišljam o sebi kao gdje griješim. I zašto bih o sebi imao visoko mišljenje i pričao o sebi, neka to rade rezultati. Mnogo je bolje šutjeti. Tako negdje vidim tu borbu sa samim sobom, ali još uvijek se ne smatram pobjednikom u toj borbi', objasnio je.

Na pitanje koja je njegova uloga kao umjetnika u kao promotora svoje zemlje ali i nekog tko potiče te dobrosusjedske odnose Biković je rekao: 'Mislim da će vrijeme pokazati da mi nemamo kud nego da idemo ka kontaktu. Ma koliko to sad zvučalo daleko i naivno, ka ljubavi jer je na drugoj strani vrlo crna perspektiva, druga strana je autodestrukcija'.