AUTOR HIT FILMA I SERIJE ZA TPORTAL

Miloš Avramović o snimanju na Kvarneru, kumstvu s Đinđićem i novom nastavku 'Južnog vetra': Nema sprdanja s likovima! Tretiramo ih kao ljude, a tek onda kao ljude iz podzemlja

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Privatni album

Malo je onih diljem regije koji nisu čuli za hvaljeni krimić s elementima trilera smješten u beogradsko kriminalno podzemlje - oborio je brojne rekorde gledanosti u kinima i nemali je broj onih koji obožavaju Maraša, Baću ili Cara, s kojima su proživljavali trvenja, probleme i unutarnje borbe. Snimanje drugog dijela filma 'Južni vetar 2 – Ubrzanje' završeno je krajem listopada prošle godine, a zbog pandemije koronavirusa prikazivanje mu je odgođeno do daljnjeg, no 19. srpnja doživjet će hrvatsku premijeru na Pula film festivalu. Uoči nje redatelj i producent tog ostvarenja Miloš Avramović za tportal je među ostalim govorio o tajni uspješnosti 'Južnog vetra', snimanju u Hrvatskoj i pandemiji, Baćinim 'Srpčićima' te kumstvu sa Zoranom Đinđićem

Jedan od najuzbudljivijih redatelja današnjice, Beograđanin Miloš Avramović u redateljskoj ulozi debitirao je prije deset godina filmom 'Krojačeva tajna'. Izjavio je da je postao redatelj jer nije želio biti profesor povijesti, a kao mali maštao je o tome da bude crtač stripa. Od svog prvog filma mahom je radio na velikim i uspješnim projektima, među kojima su serije 'Čizmaši' te 'Senke nad Balkanom', kao izvršni producent i direktor, a 'Južni vetar' je, kako je ranije kazao - njegovo 'čedo', autorski projekt koji je postigao velik uspjeh. U spektakularnom foršpanu za novi 'Južni vetar', koji nosi naziv 'Ubrzanje', gledatelji mogu naslutiti produkcijski izuzetne, vješto snimljene, adrenalinske i na trenutke brutalne scene nasilja i jurnjave. Novi zapleti i ovog puta neosporno će držati publiku u neizvjesnosti do zadnjeg kadra.

Film i serija 'Južni vetar' nije samo projekt koji ima vojsku fanova u čitavoj regiji i svijetu, već su postali pravi kulturološki i sociološki fenomen. Jeste li se nadali tolikoj euforiji kad ste počeli stvarati?

Iskreno, nisam. Ni u ludilu. Kada sam počeo, nisam bio siguran ni hoću li završiti film i kako. Imali smo velike probleme osigurati financije jer je malo ljudi vjerovalo u 'Južni vetar'. Ali kada se to već dogodilo i kada je film 'sklopljen', bio sam siguran da će biti zapažen i gledan, ali nitko od nas nije ni sanjao da će otići tako daleko.

Estetika filma i serije je originalna i vjerno oslikava duh srpskog podzemlja, baš kao i autentičan govor uz izvanserijski glumački odabir i odličnu atmosferu od prve do zadnje minute. Leži li u tome tajna njihove uspješnosti i popularnosti kod publike, ali i kritičara?

Ima istine u tome. Uvijek sam volio žanrovski određene filmove. Horore, komedije, SF, ali najviše kriminalistički i detektivski film i serije. Kad sam odlučio snimiti 'krimić', znao sam da će uspjeh najviše ovisiti o načinu i mjeri u kombiniranju postulata žanra i duha Balkana, našeg mentaliteta. Dosta sličnih pokušaja propalo je zato što su se ili previše oslonili na žanr, i dobili smo lošu imitaciju američkog filma, a drugi su se previše oslonili na Balkan i dobili smo filmove s karikaturama, bizarnim i grotesknim likovima s kojima se autori sprdaju. Mislim da smo našli dobru mjeru, samim tim i ostvarili uspjeh, zato što nam je stalo do naših likova. To su ljudi od krvi i mesa, sa svim svojim problemima i manama, usponima i padovima. Željeli smo da sve prvo tretiramo kao ljude, a tek onda kao ljude iz podzemlja. Nisam dopuštao glumcima da se sprdaju s likovima, tražio sam dramski pristup i odnos, a ne žanrovski ili tipski. Tražio sam da shvate i brane likove. To je možda bilo i presudno.

Izvor: Društvene mreže

'Južni vetar' govori o kriminalu devedesetih u Beogradu i mnogim mladima koji nisu mogli izdržati pritisak pa su izabrali drogu, samoubojstvo, nasilje kao rješenje i izlaz. Proživljavali ste to s prijateljima odrastajući na Mirijevu. Je li se dogodila ikakva promjena po tom pitanju tijekom tih tridesetak godina?

'Južni vetar' ne govori o kriminalu devedesetih. 'Južni vetar' je priča o Srbiji i Balkanu danas. To je fikcija, ali je inspirirana nekim pričama i našim iskustvom iz devedesetih godina, ali i pričama iz Srbije i cijele regije danas. Devedesete se jednostavno ne mogu usporediti sa situacijom kakvu imamo danas. Devedesete su bile kao košmar, kao kolektivna konzumacija LSD-a. Apokalipsa danas. To je bilo nevjerojatno brzo, ali temeljno razaranje društva. Civilizacijski, moralno, uzduž i poprijeko. Danas djeca ne kupuju tenisice s realnim strahom da će ih netko zbog njih izbosti ili prebiti. Danas djeca od 12 godina ne prodaju drogu. Možda se to događa, ali to su ekstremne i rijetke situacije.

Policiju ste predstavili ne kao čuvara reda, nego kao nekog kome je kriminal vrlo blizak. Jeste li možda imali problema zbog toga?

Nisam imao nikakvih problema, ali to ne znači da ih neću imati u budućnosti. Premda čisto sumnjam. Mislim da smo ipak nadmašili taj nivo direktne ili nekakve uvijene cenzure i pritisaka. Moj je dojam da stvaramo u puno zdravijoj atmosferi. Siguran sam da je publici jasno da je to fikcija, ali fikcija utemeljena u realnosti. Ta realnost nije lokalna, ona je dio žanra i ljudske prirode. Postoji li krimić na svijetu bez korumpiranog policajca ili političara? Teško. To nema veze konkretno sa Srbijom ili Balkanom, to je problem ljudske prirode i iskušenja koja dolaze s pozicijom utjecaja i moći. Nemam nikakvu dvojbu oko toga jer ogromna većina policajaca časno i pošteno radi svoj posao. Posao koji je opasan, važan i odgovoran.

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Nemanja Miščević

'Južni vetar 2 - Ubrzanje' snimali ste i u Hrvatskoj, točnije u Kastavu te u okolici Rijeke. Zašto ste odabrali baš te lokacije?

To je zabavna priča. Totalna slučajnost. Splet okolnosti i Instagram. Svakako smo trebali snimati izvan zemlje, na moru ili blizu mora, ali još nismo odlučili gdje točno. Preko Instagrama kontaktirala je sa mnom djevojka iz Kastava, Manuela Karić, a koja je fan 'Južnog vetra' i inzistirala je da snimamo ondje. Bila je toliko uvjerljiva i odlučna da se to dogodi pa nam je organizirala razgovor s predstavnicima općine i gradonačelnikom. Pogledao sam fotografije Kastava, svidjelo mi se, i to je bilo to. Eto, da nije bilo Manuele, možda bismo snimali u Crnoj Gori ili u nekom drugom gradu u Hrvatskoj. Htio bih ovom prilikom pozdraviti naše divne domaćine i prijatelje iz Kastava s kojima smo i dalje u kontaktu i jedva čekam da se ponovo sretnemo.

Koliko ste često u Hrvatskoj i s kim se najčešće družite?

Imam mnogo prijatelja i dragih ljudi u Hrvatskoj, ali rijetko dolazim. Viđamo se kada oni svrate do Beograda, i to su uglavnom ljudi iz posla, kolege, glumci, glazbenici. Generalno slabo i rijetko putujem. Samo zbog posla i kad baš moram. Kad sam želio putovati, nisam si to mogao priuštiti, a sad kad mogu, već ulazim u fazu u kojoj svako putovanje, pakiranje i planiranje predstavljaju velik stres za mene.

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Nemanja Miščević

Kako je bilo snimati za vrijeme pandemije? Kako ste je osobno podnosili, kako ste se nosili s njom ili borili protiv nje?

Pandemija je svakako utjecala na mene, kao i na sve ostale. Kao čovjeka, zatvaranje, roditelji koji su stariji i u konstantnoj izolaciji, stres koji se ne osjeća toliko, ali tinja, neprimjetno vas guraju u neko anksiozno stanje. Kao filmadžiju, sve to isto, samo dvostruko. Završio sam snimanje dva izuzetno zahtjevna projekta za vrijeme pandemije, oba u trećem piku drugog vala, ili kako već sve to nazivaju, i teško je snaći se. Stres je ogroman, koliko god smo se pridržavali svih propisanih mjera, a odgovornost je i ljudska i materijalna. Ne želite da se razboli netko iz ekipe kao kolega i prijatelj, a kao redatelj i producent ne želite da onda morate prekinuti snimanje i probiti budžet, plaćati penale. Kažu da sreća prati hrabre, dodao bih u ovom slučaju i odgovorne, tako da nismo imali zaraženih u ekipi na oba snimanja.

Gdje je serija stala, film se nastavlja. Možete li nam otkriti bar ponešto o tome što će se događati s Marašem, likom koji postaje novi šef mafije, i hoće li Baća dobiti 'kojeg Srpčića'?

Tako je, gdje je serija stala, film se nastavlja. Podnaslov 'Ubrzanje' može nam otkriti nešto jer ima više značenja. Odnosi se baš na novu poziciju Maraša u podzemlju, poziciju koja donosi neku vrstu ubrzanja, koje nije doslovno i odnosi se na ulog koji je veći, stalno preispitivanje, teške odluke koje mora donijeti i obitelj koju mora zaštititi. Ubrzanje je doslovno možda u smislu toga da kada je na kraju serije bio primoran sklopiti pakt s đavolom, preciznije tajnom službom, njegov rok trajanja počeo je istjecati i u tom smislu to je utrka s vremenom. Dokle će biti koristan službi i kako napraviti plan B? A Baća? Baća trenutno apstinira.

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Privatni album

Tko se sve pojavljuje u novim ulogama?

Imamo staru i uigranu ekipu, a u novim ulogama fenomenalnu ekipu iz Bugarske, koju predvode njihove velike zvijezde Zahari Baharov i Marian Valev. Mislim da ih publika na Balkanu najviše poznaje iz hit serije 'Balkanska mafija' ili 'Undercover', kako glasi engleski prijevod.

Od svih suvremenih umjetnosti, film je i dalje najskuplja igračka. Koji su u tom smislu prostori slobode što ih umjetnik može imati u velikim produkcijama?

Sve ovisi o putu koji izabere umjetnik. Premda, kod nas je to i dalje drugačije nego na Zapadu, tako da umjetnik i dalje ima veliku slobodu. Posebno zato što sam i ja, kao i mnogo kolega, odlučio i producirati sve svoje projekte, da me netko ne bi maltretirao, potkradao, uvjetovao mi nešto, jer svega ima u ovom poslu. Postoji samo jedan gazda 'Južnog vetra', a to sam ja. Vidjet ćemo koliko će to trajati.

tportal

Izvor: Pixsell PXL Agencije / Autor: Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL

Što vi za svoju dušu volite pratiti od filmova i serija?

Sve ovisi o nekoj trenutnoj fazi i raspoloženju. Nekad volim pitke filmove i serije, lakšeg sadržaja, limunade, kako kaže narod, jer mi je dosta mojih demona, tako da se ne želim baviti i tuđim. A nekad volim pogledati filmove koji su inovativni, svježi i originalni, kako tehnički, tako i po dramskoj strukturi. Najmanje pratim europski festivalski film jer svi sliče jedan na drugi, kao da ih negdje štancaju po istom kalupu. Žao mi je što se dosta kolega predalo takvom, skoro korporativnom odnosu prema filmu, u kojem vladaju striktna pravila za to kako se film treba pisati i realizirati da bi bio stimuliran ili nagrađen. To nije kinematografija, to je propaganda velikih političkih i ekonomskih sistema. Ako niste politički korektni do najsitnijih detalja, nema snimanja. A ako ste uvjetovani, ako radite po određenim instrukcijama, smjernicama, to nije autorski film, to je propaganda. Postoji velika razlika između europskog autorskog filma i festivalskog 'šablonskog' filma. Autorski film polako umire, a s njim i budućnost europske kinematografije.

Smetaju li vam česta pitanja o kumu, pokojnom premijeru Zoranu Đinđiću?

Ne smetaju mi. Iskreno, i nisu tako česta. Zorana najviše svojataju ljudi koji su se krili iza njega ili su bili uz njega samo iz koristi. Ali Zoran je bio svjestan toga, to je politika i tu nema prijateljstva. Zoran i moj otac počeli su se družiti na fakultetu. Bili su obični klinci, studenti, nitko i ništa. Taj je odnos bio zasnovan na nekim čistim, ljudskim osnovama, i bio utemeljen na poštovanju koje je, uz naravno razne izazove i probleme koje nosi život, ostalo nepoljuljano do kraja.

  • +16
  • +13

Južni vetar 2

Izvor: Pixsell PXL Agencije / Autor: Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL

Zna li se već kad će zagrebačka premijera i kad otprilike planirate početi raditi na trećem dijelu, kako ste ranije najavili?

Treći dio planiramo raditi krajem sljedeće ili početkom 2023. godine. Želimo da to bude globalni projekt, većim dijelom na engleskom jeziku, u koji bismo uključili i neke svjetske zvijezde. Intenzivno radimo na tome i mislim da je to logičan sljedeći korak poslije nivoa koji smo dostigli drugim dijelom filma i koji ćemo još više podići u drugoj sezoni serije. Beogradska, zagrebačka, kao i sve ostale premijere u regiji ovise isključivo o tome hoće li nam pandemija donijeti neki novi soj i tisuće zaraženih na dnevnom nivou. To nitko ne zna. Naš plan ostaje da beogradska premijera bude 11. studenog, a odmah poslije toga slijede premijere širom regije. Nadam se da će nas sve pratiti sreća i da ćemo ovu zimu normalno živjeti, a ne zatvoreni u kućama. Zato se sada moramo cijepiti u što većem broju, jer bolje zaštite nema, da čuvamo naše najmilije, da budemo odgovorni i da se pazimo.

tportal

Izvor: Cropix / Autor: Matija Djanjesic / CROPIX

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!