ČETVRT STOLJEĆA KASNIJE

'Ljubav je slijepa' slavi 25 godina: Kako je komedija o unutarnjoj ljepoti završila na meti kritika

09.11.2026 u 20:30

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Film s Jackom Blackom i Gwyneth Paltrow pokušao je propitati opsjednutost izgledom, ali kritike su izazvale upravo šale o tjelesnoj težini. Obljetnica je povod za povratak filmu i iskustvima ljudi koji su ga snimali.

Prije točno 25 godina, 9. studenoga 2001., publika je prvi put imala priliku pogledati romantičnu komediju 'Ljubav je slijepa' (eng. 'Shallow Hal'), film koji je spojio dvoje naizgled nespojivih glumačkih zvijezda - Jacka Blacka i Gwyneth Paltrow. Iza kamere stajala su braća Peter i Bobby Farrelly, poznata po komedijama koje se nisu ustručavale pomicati granice dobrog ukusa.

No za razliku od njihovih ranijih hitova, poput 'Glup i gluplji' i 'Svi su ludi za Mary', ovaj je film pokušao ispričati nešto drukčiju priču. U središtu radnje našla se jednostavna, ali važna poruka, fizički izgled ne određuje nečiju vrijednost, a prava se ljepota krije u karakteru. Ipak, upravo je način na koji je ta poruka prikazana izazvao podijeljene reakcije.

Ljubav koja počinje hipnozom

Glavni junak Hal Larsen, kojeg glumi Jack Black, površni je muškarac opsjednut fizičkim izgledom žena. Uvjeren da njegova buduća partnerica mora odgovarati gotovo nedostižnim standardima ljepote, redovito zanemaruje sve ostale kvalitete.

Njegov se život mijenja nakon slučajnog susreta s poznatim motivacijskim govornikom Tonyjem Robbinsom, koji ga hipnotizira tako da ljude počinje vidjeti prema njihovoj unutarnjoj ljepoti.

Pet nezaboravnih filmova Roberta Redforda koje uvijek rado gledamo Izvor: Profimedia / Autor: Neven Bučević/tportal.hr

Ubrzo upoznaje Rosemary, dobrodušnu i inteligentnu ženu koju glumi Gwyneth Paltrow. Hal je očaran njezinom ljepotom, ne shvaćajući da je zbog hipnoze vidi drukčije od svih ostalih. Dok je za njega Rosemary vitka i privlačna žena, ostali je vide kao osobu izrazito krupne građe.

Iz te razlike u percepciji proizlazi niz komičnih situacija, ali i središnji sukob filma: može li Hal istinski voljeti Rosemary kada se suoči sa stvarnošću?

Film s dobrom namjerom, ali problematičnim humorom

Iako je osnovna ideja filma bila potaknuti gledatelje da ne prosuđuju ljude prema vanjštini, 'Ljubav je slijepa' već je po izlasku izazvala kritike zbog šala na račun tjelesne težine. Dio humora temeljio se na prizorima u kojima Rosemary svojom težinom lomi namještaj ili izaziva pretjerane reakcije okoline. Takve su scene mnogi doživjeli kao ismijavanje osoba s prekomjernom tjelesnom težinom.

Posebno su glasni bili aktivisti koji su upozoravali da film, unatoč deklariranoj poruci o prihvaćanju različitosti, zapravo ponavlja stereotipe protiv kojih se navodno bori. Kritičari su isticali i određenu proturječnost: gledatelji velik dio filma Rosemary vide kao Gwyneth Paltrow, tada jednu od najpoznatijih holivudskih glumica, dok njezina stvarna tjelesna građa postaje izvor komičnih situacija.

Gwyneth Paltrow u posebnom kostimu

Za potrebe uloge Rosemary Gwyneth Paltrow nosila je posebno izrađen kostim koji je stvarao dojam znatno krupnije tjelesne građe. Takva je transformacija u vrijeme nastanka filma privukla veliku pozornost, no s godinama je postala i jedna od najčešće spominjanih tema u raspravama o filmu.

Danas se takav pristup promatra znatno kritičnije, osobito zbog pitanja zašto za ulogu žene krupnije građe nije angažirana glumica koja joj fizički odgovara. Sama odluka da se jedna od najpoznatijih vitkih holivudskih glumica transformira u lik čija je težina ključan element zapleta dodatno je otvorila pitanje koliko je filmska industrija tada bila spremna ozbiljno prikazivati različite tipove tijela.

Kritike su stizale već 2001. godine

Iako bi se moglo pomisliti da je film tek naknadno postao kontroverzan zbog promjena društvenih stavova, kritike su bile prisutne od samog početka. Američki mediji već su 2001. upozoravali na nesklad između poruke filma i humora kojim se ona prenosi.

Los Angeles Times tada je pisao o nezadovoljstvu aktivista koji su smatrali da film dodatno učvršćuje negativne stereotipe o debljim ženama.

Braća Farrelly branila su svoj pristup, naglašavajući da film ne govori o ismijavanju tjelesne težine, nego o osobnom razvoju muškarca koji postupno uči gledati dalje od fizičkog izgleda.