Razgovor je bio najavljen kao ‘Ultimativno zanimljiv razgovor s najdosadnijim tipom u Srbiji’. S Zoranom Kesićem razgovarao je novinar tjednika Express Igor Alborghetti, a autor emisije ‘24 minuta’ publiku je zabavljao humorom po kojem ga znaju i gledatelji u Hrvatskoj.

Kesić je godinama bio jedan od najglasnijih kritičara Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke. Na izvanrednim parlamentarnim izborima 25. listopada Studentska lista uvjerljivo je pobijedila, a Vučić je priznao poraz svoje liste. Kesić je uoči izbora javno pozivao građane da izađu na birališta.

Organizatori su mu pripremili i iznenađenje. Dok je govorio da će u emisiji smanjiti ‘minutažu’ bivšeg predsjednika, na pozornici se pojavio kartonski Vučić, izrađen prema fotografiji na kojoj čeka u redu za glasanje. Kesić nije bio oduševljen. Rekao je da ga ne voli gledati ni u tom obliku.

Ta ga je fotografija podsjetila na kilometarske redove ispred biračkih mjesta, kakve nije vidio otkako je s 18 godina prvi put glasao. Posebno ga je zabavljala pomisao da je i Vučić morao satima čekati na red.

‘Zamisli njega kako čeka u tom redu. Zamisli tu agoniju od sat i pol ili dva sata. Stojiš u redu, a znaš da su oni ispred i iza tebe, njih 90 posto, tu zato što jedva čekaju da ti vide leđa. Mislim da je zaslužio tu dvosatnu agoniju’, kazao je Kesić.

Dodao je da njegova ekipa sada pokušava smanjiti prisutnost Vučića u emisiji. U epizodi koja je trebala biti objavljena dan nakon razgovora Vučić se, kaže, pojavljuje samo u jednoj temi, a drugu je Kesić izbacio i ostavio za bonus. Smatra da su se gledatelji zasitili čovjeka koji im je godinama ‘doslovno iskakao iz frižidera’.

Od skrivanja studija do ‘puta slobode’

Kesić tvrdi da je zbog Vučića ostao bez televizijskog posla, a prije toga i bez mogućnosti da po Srbiji nastupa s priredbom ‘Priče i pjesme’. Na televiziji radi od mladosti, pa mu je to, kaže, bio najveći strah koji se na kraju i ostvario.

‘Mi smo ostali bez posla. Ja od 19. godine radim na televiziji. Sad zamisli kolika je moja trauma odjednom ostati bez televizije. Imao sam noćnu moru da sam ostao bez posla i meni se desi ta noćna mora’, ispričao je. ‘I da se onda plašim? Pa čega da se plašim ako pričam istinu.’

Emisiju je nastavio snimati za YouTube, u iznajmljenom studiju čiji ih je vlasnik, kako kaže, imao hrabrosti primiti. Kesić je pritom pazio da ga nitko ne vidi kako ulazi. Nije to radio zbog sebe, nego da ne bi ugrozio čovjeka koji mu je pomogao.

‘Uhvatio bi sebe da kada dolazim na snimanje naše YouTube emisije želim što prije ući u studio da nitko ne bi vidio da sam to ja. Da ne bih napravio problem tom čovjeku. Da netko ne kaže: E, gdje su snimali? U tom studiju? Ajmo zapaliti studio!’, prisjetio se.

U desetak dana nakon izbora sve se promijenilo. Sada bi, kaže, htio snimiti cijeli put do studija i pokazati ga svima. ‘Ej, ovo je naša kuća, ovdje smo sada! To je put slobode’, rekao je kroz smijeh.

‘Ne trebaju nam novi ulizivači’

Najemotivniji dio razgovora odnosio se na Radio-televiziju Srbije. Kesić je usporedio kako je javni servis izvještavao o godišnjicama pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, u kojem je u studenome 2024. poginulo 16 ljudi. Prošle godine RTS je toj temi posvetio tek kratak prilog u Dnevniku, a ove je godine iz Novog Sada emitirao poseban program.

‘Mi u nedjelju prvi put vidimo, čovječe, 16 minuta tišine u Novom Sadu. I ti to gledaš na RTS-u i ne možeš vjerovati da je moguće. I koliko ti je drago što to gledaš, istodobno si i tužan. Jebote, 14 godina života! Zašto je ovo sada moguće, a nije bilo moguće prije tri mjeseca, šest mjeseci, sedam mjeseci? Zašto nije bilo moguće prije sedam godina?’, zapitao se.

Na pitanje zašto se novinari javnog servisa nisu ranije pobunili, odgovorio je jednom riječju: ‘Strah’. Smatra da bi građani stali iza urednika koji bi odbili cenzuru i riskirali otkaz. ‘Ali to se nije dogodilo. Jer su oni bili samo poslušni čekači mirovine’, ustvrdio je.

Ništa blaži nije bio prema Informeru i Pinku, koje optužuje za propagandu i diskreditiranje kritičara vlasti. Posebno je prozvao vlasnika Pinka Željka Mitrovića, koji je svoju poziciju zadržao i nakon pada Slobodana Miloševića. ‘Željko Mitrović ima dugu tradiciju okretanja. Ali ne trebamo pristajati na to’, rekao je Kesić i dodao da će kritizirati novu vlast ako takve medije ne pozove na odgovornost.

Upozorio je i da je RTS bio poslušan svakoj vlasti, pa je sada ‘već spreman biti studentski’. Prepričao je kako je predstavnik Studentske liste navodno poručio voditelju da mu ne mora ugađati. ‘Ne morate vi sada biti naši ulizivači. Nema potrebe. Mi se nismo za to borili’, prenio je njegove riječi.

‘Mi hoćemo da javni servis bude javni servis. Da objektivno izvještava o svima, a ne da se podrazumijeva da bude uslužna radnica svake vlasti’, poručio je.

Hoće li ‘24 minuta’ preživjeti bez Vučića?

Emisija koja se emitira od 2013. godine velik je dio identiteta izgradila na satiri o Vučićevoj vlasti. Kesić ipak ne misli da joj je za opstanak potreban novi politički protivnik. Podsjetio je da je prije radio emisije ‘Fajront republika’, ‘Dezinformator’ i ‘Viša sila’, posvećenu paranormalnim pojavama, kao i putopise. Volio bi se vratiti neobičnim ljudskim pričama, dokumentarcima i glazbi te razvijati nove formate na YouTube kanalu koji prati oko 700 tisuća ljudi.

Ne očekuje da će promjena vlasti preko noći riješiti probleme Srbije. ‘Sigurno neće odmah procvjetati ruže i poteći med i mlijeko’, rekao je. Studentski pokret okupio je ljude različitih uvjerenja, a pitanja o smjeru zemlje tek dolaze. ‘Hoćemo Europu ili hoćemo Rusiju? Što hoćemo? Meni je jasno što hoćemo, ali ne pitam se samo ja’, istaknuo je. Zato će, kaže, zadatak emisije biti i podsjećati na proteklih 14 godina.

Javio se i Zoran Šprajc, koji ga je videosnimkom pitao koja mu je najdraža splitska riječ. ‘Moje najdraže riječi nisu riječi, nego imena. Moje najdraže splitske riječi su Toni, Kukoč, Dino i Rađa’, odgovorio je Kesić. Otkrio je i da je Dino Rađa veliki obožavatelj njegove emisije.

A što ako jednog dana više ne bude političara kojima bi se rugao?

‘Imam puno ideja i nisu sve vezane uz politiku i satiru. Ja sam sretan što smo se oslobodili. Pa makar naša emisija sutra prestala, baš me briga. Ja sam slobodan čovjek!’