Dok najavljuju zagrebački nastup, uvjereni da su 'u najboljoj formi' i naoružani novim singlom 'Supersonic', zvuče samouvjerenije nego ikad, ali i dalje funkcioniraju s istom shagadelic energijom, kojom oduševljavaju publiku različitih generacija.

Frontmen regionalne i svjetske atrakcije Joker Out, Bojan Cvjetićanin, te Kris Guštin i Jan Peteh (u bendu su još Jure Maček i Nace Jordan) popričali su s tportalom netom nakon svoje najuspješnije europske turneje do sada, a pred koncert u Boogaloou ove subote, 13. prosinca.

Dok se punom parom spremaju za desetu godišnjicu benda (ranije su najavili da im kao gost stiže Kääriä, a on će prvi put svirati u Sloveniji), za svoju postavu kažu da ih je 'napucala kao steroidi'.

Uskoro nastupate u Zagrebu. Što pripremate za taj koncert i kakva je zagrebačka publika?

Bojan: Zagrebačka publika je ultra opuštena i to je za nekoga tko stoji na bini jako bitno zato što imaš osjećaj da nema nikakvog zida između tebe i ljudi. Tako da sve što kažeš prolazi i prihvaćeno je, pa nema neke treme i straha da ćeš nešto zeznuti i onda je cijeli koncert sto puta opušteniji. Dosad su nam sva četiri koncerta, odnosno tri naša i jedan kad smo nastupali kao predgrupa - bila predivna. I ovaj će biti najbolji zato što smo u najboljoj formi ikad. I zato što imamo novi najbolji singl 'Supersonic'.

Na koncerte vam dolaze klinci, ali i starija publika. Kakvu sliku vidite s pozornice kada krenu prvi taktovi?

Kris: U prvih nekoliko redova vidiš mlađe ljude, a onda u pozadini uvijek stoje stariji. Možda su to starci od onih koji su u prvim redovima ili neki drugi ljudi.

Kako doživljavate povezanost s balkanskom publikom i koja su vam iskustva s nastupa u regiji najdraža?

Bojan: Otkad smo izašli iz Slovenije i ušli u Europu, to nam je bila i karta za ulazak na regionalni prostor što se tiče koncertnog života. Nakon Eurosonga stekli smo publiku koja će kupiti ulaznicu za koncert. Cijela regija nam je postala kao da sviramo kod kuće. Tako da nam je to jako blizu srcu, jako blizu kući i osjećamo se odlično. Volimo tu hranu, te mirise, te ljude, taj zvuk, tu nam je domaća vibra.

'Donijeli smo vrlo dobru priču'

'Carpe Diem' je na Eurosongu završio na 21. mjestu, ali i postao najviše streamana slovenska pjesma u povijesti. Kako objašnjavate taj paradoks između plasmana i realnog uspjeha pjesme?

Bojan: Eurovizija je vrlo specifičan festival i da bi dobio glasove, stvarno moraš donijeti neki one of a kind, specifičan show ili nešto što je jako drago toj publici. Mislim da smo mi donijeli vrlo dobru priču i da smo vrlo dobro predstavili ljudima tko je Joker Out, što je naša muzika. Te tri minute 'Carpe Diema' više smo 'prodali' kao ulaznicu u ostali asortiman glazbe koju imamo, znači prva dva albuma koja su tad bila objavljena.

Smatram da su se ljudi s nama povezali u smislu organske priče benda, ne toliko eurovizijskog natjecatelja, i zato nismo dobili toliko glasova. Mislim da u glavama ljudi nismo bili nikakav realan kandidat za pobjedu na Eurosongu, ali smo svima ostali u srcu u smislu kao: 'Ok, ako dođu u moj grad, ići ću to slušati, ići ću na njihov koncert' i to nam je kao bendu puno draže nego da smo osvojili prvo mjesto i da nigdje ne nastupamo jer nas svi tretiraju kao eurovizijski bend.

Mislite li da vam je Eurosong otvorio vrata koja biste inače puno duže otvarali – konkretno, kad je riječ o europskoj turneji i internacionalnoj publici?

Kris: Mislim da bi bilo skoro nemoguće doći do europske publike bez Eurovizije, pogotovo samo sa slovenskom muzikom. To se zapravo dosad dogodilo samo Laibachu, ali oni ne rade slovensku glazbu. Mislim da možda čak ne bismo pokušavali doći do te publike da nismo išli na Eurosong. To se nekako prirodno dogodilo samo od sebe. Jako nam je drago da smo nastupili tamo i da smo došli do te publike, ali da nismo išli na Euroviziju, bili bismo zadovoljni samo Slovenijom, slovenskom glazbom i publikom.

Biste li se vratili na Euroviziju?

Jan: Ne, više ne bismo išli na Eurosong.

Svi su obožavatelji Austina Powersa

Od 'Umazanih misli' do 'Souvenir popa' prošli ste veliki put – što biste rekli da je danas tipičan zvuk Joker Outa i što se najviše promijenilo?

Bojan: Ne znam što je tipičan zvuk Joker Outa, ali definitivno znamo da ga imamo, jer način na koji svatko u bendu odsvira svoj instrument stvara specifičan sound. U suštini svatko ima neku osnovu iz koje potječe njegova kreativnost, tako da mislim da se tajna krije u tome. Naravno, ima nešto i u tome da smo od početka radili sa istim producentom, tako da je taj njegov 'magični dodir' apsolutno prisutan i sada, kada smo napravili 'Supersonic'. Žare nije bio glavni dio produkcije, već su to bili naš Nace i Simon Penšek, i čuje se da smo zvukom otišli u nekom drugom smjeru. Pjesma je to zahtijevala, ali da, kombinacija nas petorice s producentom bila je ta osnova zvuka Joker Outa.

Iduće godine slavite 10. godišnjicu postojanja. Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočavali kao bend?

Bojan: Najveći izazovi definitivno su bili u prvih pet godina, kad bend iz srednje škole odrasta, a neki shvate da im možda bolje odgovara drugačiji život, da ne žele biti u bendu jer u nekom trenutku to postane karijera, ne samo hobi. A kad ti postane karijera, moraš odlučiti je li to ono što želiš, jer ako nije, samo gubiš vrijeme i ne radiš ono što stvarno želiš u životu. Tako da, kad smo se rastali s bas gitaristom Martinom, koji je odlučio da to ne želi više raditi, ili kad smo se rastali s Maticem, jer smo nekako došli do sukoba zbog kreativnih razlika i mišljenja - to su bile najteže odluke i najteži trenuci za bend. Ali hvala Bogu da smo dobili dva nova člana koji su nas kao neki steroidi napucali na nešto još jače.

Kad biste morali opisati Joker Out nekome tko nikad nije čuo vašu glazbu, koja bi bila jedna rečenica ili jedna scena iz života najbolje opisala tko ste vi?

Kris: Da ne filozofiramo previše, mi smo svoj žanr nazvali shagadelic rock'n'roll jer smo svi obožavatelji Austina Powersa, tako da je energija, kad on kaže: 'Shagadelic baby, yeah', ono što smo željeli imati na bini i da se ljudi tako osjećaju kad nas slušaju.